ARHIVSKI VJESNIK 6. (ZAGREB, 1963.)
Strana - 132
Kakav način da odaberete, to je, naravski, Vaša stvar. Ne bi rada, da se dogodi i to: da u nagodbi izmedju krune i koalicije, koja će, kako se sve čini, sliediti iza kako se 19. prosinca parlamenat odgodi, budemo se naći u istom položaju, u komu i god. 1867. Jerbo dolazi na obzorje Széll 5 , a to je jedan opasni intrigant i šarlatan, koji je svu svoju karieru učinio u dualizmu. Obće izborno pravo može donieti u parlamenat Srba, Slovaka, Rusina, Rumunja, čija brojna prisutnost mogla bi našu stvar pogoršati. Već se i sada čuje (obzirom na Dalmaciju) da je Slavena i onako previše, a kod ljudi načela god. 1867. ovo plašilo postizava nefaljeni efekat. Valjalo bi dakle, da mi jednim snažnim skokom skočimo u njihovu sredinu, da nas se više ne mogu riešiti — da se nametnemo, a to se neće moći tako lasno, ako oni sistematizaju svoje danas tako zapućene odnošaje. Ovo su bili razlozi, koji govore za žurniju akciju, a možda će bit i drugih, koji govore proti, ali ih ne nalazim. 1 Prevagnula tezulja. 2 P a š i ć Nikola, političar i državnik (Zaječar, 19. XII 1845 — Beograd, 10. XII 1926). U vrijeme Timočke bune (1883) osuđen na smrt, prebjegao u Bugarsku. Amnestiran, 1891. postaje predsjednik narodne skupštine, predsjednik ministarskog savjeta i ministar vanjskih poslova. Ivanjdanski atentat na kralja Milana (1899) doveo ga je pred prijeki sud, ali je stranom intervencijom spašen. Majskim prevratom (1903) P. i radikalna stranka dobili su vlast u zemlji. Za aneksione krize (1908—9) član je koalicione vlade Stojana Novakovića, pa s kratkim prekidima — stalno premijer: 28. VII 1914, kad je Austro-Ugarska navijestila rat Srbiji; 20. VII 1917, kad je s Jugoslavenskim odborom ugovorio Krfsku deklaraciju; 9. XI 1918, kad je ugovorio Ženevsku deklaraciju; 28. VII 1921, kad je izglasan Vidovdanski ustav; — XI 1925, kad je obrazovana vlada »Narodnog sporazuma«. Više o njemu v. »Obzor«, 1926, br, 332; »Pravda«, .1926, br. 339; »Slovenec«, 1926. br. 282; Jagić Vatroslav u.: »Novi hrvatski borac«, 1923, br. 23; Jaša Prodanović u: »Srpski književni glasnik«, 1927, br. 2; »Nova Evropa«, XIII/ 1926, br. 12; »Enciklopedija Jugoslavije«. 3 2 i v k o v i ć Ljubomir, političar i advokat (Beograd, 26. IV 1863 — Beograd, 4. XII 1940). U početku političke aktivnosti član Radikalne stranke. Osuđen na smrt za učešće u Ivanjdanskom atentatu na kralja Milana 1899, pa pomilovan. Izbija na čelo neoportunističke struje pomenute stranke i naprednijih elemenata u Srbiji. U formiranoj grupi Samostalnih radikala postaje poslije Majskog prevrata ministar. Ne mogavši sjediniti obje struje Radikalne stranke povlači se iz politike do g. 1925, kad je izabran za predsjednika poslaničkog kluba te stranke; pregovara s Radićevcima i tako dolazi do prve vlade Sporazuma. Q njemu v. »Slobodan narod«, 1925, br. 7; »Politika«, 1940, br. 11677. * Stojanović Ljubomir, političar, publicist i filolog (Uzice, 19. VIII 1860 — Prag 16. VI 1930). u Majskom prevratu 1903. prvi put ministar; više puta predsjednik vlade; od 1904—1911. predsjednik Samostalne radikalne stranke, nakon rata predsjednik novostvorene Republikanske stranke. Profesor univerziteta, sekretar Srpske akademije nauka od 1913—1923. Glavni dio njegova naučnog rada posvećeg je objavljivanju historijsko-filološke građe. Literatura: »Godišnjak Srpske akademije nauka« (1923); »Nova Evropa« 1930, br. l; »Pravda«, 1930, br. 160; »Život i rad«, 1930, sv. 31. 5 S z é 11 Kaiman, mađarski političar (Gosztony, 8. VI 1845 — Râtôt, 16. VIII 1915). Od g. 1867. narodni zastupnik, od 1899. do 1903. predsjednik Ministarskog vijeća. HAD 122. Rijeka 25. I 1906. Šupilo dostavlja Trumbiću prepis svog izvještaja, poslanog Peru Čingriji, o razgovoru s Apponyijem, predstavnikom Mađarske koalicije koja je načelno prihvatila zahtjeve Riječke rezolucije. Šupilo preporuča i požuruje dogovor s Mađarskom koalicijom, te i od Trumbića traži hitniju akciju.
