ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 85

gotovo i rječi ne progovorim sa ženom i djecom od same brige. K svemu drugomu bijaše posljednje dvije nedjelje i žena bolesna, te sam mjesto nje morao pjestovati dijete. Tako mi nije bilo do pisanja — i Vi ste prvi, koji dobdja odgovor. Najprije da Vam se lijepo zahvalim za knjigu Demelićevu — ono je vrlo interesantan izvod, koji će žalibog više čitan biti nego li original. Ja sam mislio, da Vas umolim, ne biste li mogli poslat jedan eksemplar Mommsenu, kojega, Vi znate iz rimske historije zanimaju take institucije. Ja sam svoj eksemplar uzajmio jednom »Herrn Collega« (prof. Nitzschu). Vi se ljubazno sjetiste na Arkiv, te mi ponudiste malen prilog. Ja tek ne znam, možete li Vi onu stvarcu dotjerati u takav oblik, da se nad ju kakve takve »Berührungspunkte« k — filologiji. Vi znate da se ovdje kod Nijemaca tjera specijalizacija — do »neljzja«. Moj Arkiv već i onako po njihovim pojmovima nije dovoljno specialan. Možda biste Vi mogli štogodj inače o filologiji ili literaturi (n. pr. o kakovim filološkim rukopisima) iz Pariza saopćiti i k tomu, kao dodatak jošte ono o Srbiji dodati. Svakako ja držim, da Bogišić, koji je u mnogome naš Grim, neće biti u neprilici ako ushtje napisati nešto takova, što po grimovskim pojmovima pristaje u »Archiv für slav. Philologie«. Forma i jezik francuski posve će dobro pristati. O Zagrebu ništa ne znam ja i ne dobih jošte knjige u kojoj je izvještaj Matkovićev. Mislim da Hanel sam nije tolik krivac, kolik M.

.. Čujem da Hanel i nije posve zadovoljan u Zagrebu. Ne bi čudo bilo. Ipak će naš Gjuro do skora se definitivno preseliti onamo. Za što, ostaje meni tajnom. Ja nemam ni u Zagrebu ni u Biogradu prijatelja, koji bi mi htio o tome što kazati. Ja ću, sva je prilika, ostat u Berlinu volens, nolens, jer mi iz Odese na moja pitanja i želje ne odgovaraju ni riječce. Vidi se da popečitelj nije voljan praviti za me iznimke, a ja nisam voljan porediti se s većinom tamošnjih profesora. Svakako će njima pasti mraz na obraz, ako me puste ovdje, a ja što bog da. Šaljem Vam maleno uzdarje i mislim da se veće na me ne ljutite. Ja nikomu ne pišem toliko ni tako rado kao Vama . U ovoj svesci Archiva (II. 2) sada se slažu već kritike, ako pristajete da dođe Vaše pismo u »Kleine Mittheilungen« to ima još nedjelja dvije vremena, ali ne duže. 83. Berlin ... 1877. Zeli da se porazgovori s Bogišićem prije nego ode u Odesu. O Bogišićevoj suradnji u Arhivu. Moli objašnjenja za neke riječi i izraze. Ako Vi, pa bilo upravo u ballonu, prodjete, mimo Berlina, a da Vas ja ne vidim, to će biti upravo okrutno! Kaka može biti hitnja, da se ne biste smjeli na 24 sata ustaviti! Ja dakle ne vjerujem, da ćete Vi htjeti tako upravo ispred moga brka uteći, a da se ne svratite k nama. Odmah poslije pasthe ruske nakan sam i ja u Peterburg, ako se medjutijem ne odpočne rat; rad sam pospješiti riješenje pitanja: hoću li neću li u Odesu. Možete si misliti, koliko bih već toga radi htio da s Vama dvije tri prozborim. — 85-