ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 60

Kraj tih udaraca, koji nas stigoše, razumije se, da sam izgubio interes za sve što oko mene biva. Hvala bogu te nijesam bio ma i samo nijemijem svjedokom svijeh nelijeposti, koje se ovijeh dana zbivahu na universitetu. O tom Vam je, sudim, pisao Egor Fedorič.

49 Želim Vam sretnu novu godinu, sretniju no što je moja — pozdravite gospodina A. Patera. Bilješke: *8) po svoj prilici Jagić misli »treći dan« pravoslavnog Božića te bi prema tome datum pisma bio 9. I 1873. U pismu Jagić izvješćuje o smrti svoje kćeri Jelke, koja je prema zabilješci iz »Spomena« I, str. 205 umrla 29. XII 1872, prema tome ona je na treći dan katoličkog Božića tj. 27. XII 1872. godine bila živa. 49) To je Jegor Fedorovič Sabinjin tadanji profesor matematike na sveučilištu u Odesi. • " 61. Odesa 8. II 1873. Raspravlja o Jurju Križaniću, javlja Bogišiću o Daničiću i o prilikama U Jugoslavenskoj akademiji, raduje se što Bogišić carskim ukazom treba da ide u Crnu Göru. Oprostite, što Vam se do ovoga časa ne odazvah na ljubaznom pismu, kojim me tješite u novoj nesreći koja nas stiže toli nenadano. Vi već toliko puta zasvjedočiste spram mene iskrenu ljubav i prijateljstvo, pak i opet ne propustite reći riječ utjehe prijatelju, koji zbilja ako igda to ovaj čas treba utjehe i utješitelja. Jednoga i drugoga, kako sami znate nema u gadnoj Odesi. I tako crpasmo utjehu jedino iz pisama, kojih nam množina stiže iz Zagreba i drugijeh krajeva domovine. Ja sam se podao dakako u volju nesmiljenje sudbe, ali moja jadna žena još jednako plače — i teško će igda zaboraviti svoju ljubimicu. Ja već davno poslah Vaše knjige u Prag a sad ću Vam rječnik u Beč, kada vidim da ste još ondje. Ja pročitah pomno svaku riječ Vašega glosara; moji dodatci nijesu veliki, a ispravaka još je i manje. Nije svagdje ni lako domišljati se značenju, kad nemaš pred sobom teksta. Možda bi Miklošić što god protumačio? Za Križanića nemojte ni malo dvoumiti, da je biô rodom kajkavac; on govoraše onakom kajkavštinom, kakva se još i danas sluša okoKarlovca, t. j. ima već puno čakavskih elemenata u sebi. Evo vam obrazac jezika, kako mu otac govoraše i pisaše hrvatski: »Služba moja da je v. m. preporučena, kako momu ufanomu gospodinu i prijatelju. Potom toga v. m. želim od gospodina Boga vsako dobro ter prosim v. m. da biste mi pisali, hoćete li biti domä miholjskoga tjedna, ar bih došal k vašoj m. i donesal pinezi za jednu peču

... a vzel bih svoje prstene i on list, koga je moj m. gospodin bil dal, da biste mi bili imali solarium davati, doki am. ste mi još v časti Medvida-grada bili. Tolikajše prosim v. m, da biste mi včinili oni bodež, koga sam pri v. m. ostavil, lipo občiniti i očistiti, hoću pošteno platiti što bude od njega išlo« (sr. Kukuljevića književnici u Hrvatah iz prve polovine XVII vieka, 206). Još bolje nego li ovo otčino pismo, dokazuje sam jezik Križanićev, da je on bio provincialac Hrvat. Samo valja uzeti na um, da tadašnja kajkavština ne bijaše još tako iskvarena kao početkom ovoga vieka; osobito niže Zagreba na jug, gdje ne bješe ni njemačkoga ni magjarskoga upliva, govorahu — 60 —