ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 55

kakovijem aventurierom, koji dodje u Rusiju sreću iskati i smetati »nastojašćim« Rusima! ako Vi zbilja ne ostanete u Odesi, neće biti ni meni ondje duga ostanka. Ta ja osjećam živo ovdje u Peterburgu gdje nijesmo no 3, 4 dana, što će to reći, biti u stranom svietu, svoj bez svoga. Ja nijesam mislio, dok se ne uvjerih u to kratko vrieme dovoljno i suviše, da su Rusi, ili njihovi književni rabotnici tako sa svime apatični napram nam Slavenima južnim i zapadnim. Sramota je, koju ne bih mogao nigda javno izreći, što ću Vam tajno ispoviediti da se ovdje osjećam u puno neprijatnijim okolnostima no.u Berlinu medju Niemcima, kojih sam preziranje spram Slavena svakim danom vidjao. Može biti da će se to popraviti — za to i neću nikoga prenaglo da osudim — ele do sele sam slabo zadovoljan s peterburškim životom. Još k tomu ta užasna skupoća! Pomislite samo, kolika je to nevolja što moradoh najmiti stan bez pokućtva a sam se meblirati. Pak još čovjek ne bi smio javno ni izreći, imenito naspram Sreznevskih, da je ovdje sve skuplje a nevaljalije no u Beču i Berlinu! Kad sam već u to blato zagrezao, ostat ću ovdje valjda više mjeseci — hoću li od njih onu korist imati, kojoj se nadah, ne znam. Svakako nastojat ću da se ovdašnjim literarnim sredstvima što bolje okoristim. Ja sam za Vas u Berlinu iz bug. nomokanona vrijednih stvari prepisao, o čemu referirat ću Vam prvom prilikom, čim mi knjige iz Berlina ovamo stignu. Molim Vas da izručite moj naklon g. rektoru Leontoviču, a da doznate do kojega roka dobih ja onu pošiljku novaca u Berlin: to bih htio znat za to, jer silni trošak putni te kupovanje stvari potrebitih za život ovdje, pozobaše veliku sumu od onoga te se bojim da ne zarjanem u kakove neprilike. Želio bih znati kako napreduje štampanje Vašega djela u Zagrebu. Moja žena pozdravlja Vas srdačno te žali jednako sa mnom, što ne doznasmo dosta rano, da ste u Peterburgu te bismo bili pohitjeli da se ondje s Vama sastanemo. Mi stanujemo: Vasil\ Ostrov, 5. linija, dom Šmidta, kvartira N° 22. Bilješke: 42) Jagić misli na Bogišićev sukob sa studentima i nekim profesorima na sveučilištu u Odesi u listopadu 1871. godine. O tom sukobu govorilo se ne samo u krugu sveučilišta, nego i u ruskoj javnosti. Tadanje novine donosile su vijesti o »senzacijama« na sveučilištu, a i ministarstvo u Petrogradu bilo je upoznato g dogadjajima. Bogišić je poslije tog sukoba napustio Odesu, a Jagić kao prijatelj Bogišićev, za vrijeme svog službovanja u Odesi 1572-1874. naišao je na hladno držanje kod jednog dijela profesora, Bogišićevih protivnika .(Vidi »Skomeni« I, str. 179-180: N. Ivanišin, o. c. str. 411-418). 55. . Petrograd 15/27. II 1872. Spoznaje da je ruska slavistika na niskom nivou, izvješćuje o radu u biblioteci, čezne ža domovinom. Hvala Vam, po najprije; što se poîtaraste za novce: ja pisah po Vašemu naputku danas pismo na »Pravljenije« — naznačih im svoj adres, a oni neka šalju novce, kako im je zgodnije — vaijda preko koje kontore. Ja sam oba Vaša pisma primio pak mi je milo i nemilo, što se o sudu o ovdješnjim ljudima posvema podudaramo: milo mi je što vidim, da nijesam — 55 —