ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 42

34. Zagreb 20. X 1870. O svojim mogućnostima da preuzme katedru komparativne filologije; šalje separate I. I. Sreznjevskom. Vrativši se u Zagreb, i to kasnije nego što mišljah da će mi moguće biti, nađoh gdje me već čeka pismo od Vas, koji se toliko ljubazno za mene zauzimate. Ja Vam i opet moram najprije toplo zahvaliti na Vašem staranju, koje neću mjeriti o uspjehu već o Vašoj dobroj volji, koja me sretnim čini. O Vašem pak nastojanju, da dobijem katedru komparativne filologije

30 dopustite mi da kažem ovo: kako ja pojmim katedru komparativne filologije, držim da bih tomu zvanju već i sada bio dorastao, pošto osim slovenskih jezika dublje poznam oba klasička, iz kojih sam kako će Vam poznato biti za profesora ispitan, a svjedočbe moje dobro glase o tome, a studirao sam dosta marljivo srednje njemački (ponešto i gotski), za tim litavski i letski jezik. Najteže bi bilo predavati mi napose sanskrit — toga radi trebalo bi svakako da još prije pođem u Njemačku, ali u koliko zasjeca sanskrt ili zend u komparativnu filologiju, to mi je već i sada poznato. Iz mojih radnja može se simo tamo vidjeti pravac mojih komparativnih studija, ali ne onoliko, da bi se moglo po tome sigurno suditi, za što Vi znate da je to u nas suvišan trud, jer se takove stvari ne samo ne čitaju, nego ih naš »učeni« svlet i ne dokučuje. Meni bi dakle drago bilo, da se mogu takove katedre dobaviti i držim da joj ne bi na sramotu bio, ali uz ova dva uvjeta: 1° da mi se dade barem pol godine dopusta s platom, da mogu savladati bar prve teškoće nesretnog tog izgovora jezika ruskoga, kojemu ja nijesam ovaj čas ni malo vješt. 2° da mi bude moguće poslije, ako ne umah, da odem kudgod u Njemačku da na pr. sanskrtske tekstove čitam, da slušam gramatiku zendskog jezika. Ako uz takove okolnosti, koje ja moram da očitujem Vama da Vam se ne bi predbacilo da ste preporučivali čovjeka nevjesta — ako kažem uz to može nastojanje Vaše imati uspjeha, bit ću Vam zahvalan. Ali Vi spominjete i Sreznevskoga i pravo činite, što nijeste na nj zaboravili. Istina, da bi svakako trebalo znati, što on misli, kakov M on plan ima, da se ne dođe u koliziju. On meni ne kaza ništa, što je nauman uraditi, a ja dakako ne mogu njemu predloga činiti, koji okolnosti ni malo ne poznam. Ja vidim iz njegovih rieči, da bi on najvolio, da ja dođem u Peterburg; ali čim i kako, na što i po što? o tom ne znam ni riečce. Ovako samo, ne znajući ni po što ni zašto, ne mogu se £•» doista na tolik put spremiti, koji bi pol moje imovine izio, dok bih samo onamo stigao. A to njemu kazati ne smijem, jer bih ga mogao uvriediti. Ja sam tek zadovoljio njegovom pozivu te sam mu poslao potpuni spisak mojih dojakošnjih radnja, pače i od svakoga djela po jedan komad: na što će to njemu, toga ja ne znam.

31 Ja i Vama prilazem spisak mojih rasprava, ali njih samih nema više u mene, pak se i bojim, da Vam ono što imam i pošaljem poštom, morali biste opeta platiti više forinti poštarine, nego li su knjige vriedne, a najposlije mislim, da imate Vi u svojoj knjižnici gotovo sva ona djela, mogli biste dakle, da treba komu na ogled uzajmiti. Dakako ja čitave procedure u takovim prilikama ne poznam. Toliko o tome. Statuti prepisuju se već marljivo te do konca mjeseca najkasnije bit će već na putu. Naša Akademija počela je svoju novogodišnju radnju raspravom dr. P. Matkovića o dubrovačkoj trgovini. Koncem mjeseca imat ćemo glavnu skup-