ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 390

dioksidom, ako se radi i o pli jesnima i o insektima, formalinom ako se radi 0 pliiesmi, cijanovođikom ili ciklonom ako se radi o insektima i glodavcima. Plinovita sredstva za dezinfekcirïu imaju tu prednost što imaju boliu prodornost i efikasnost nego kontaktni i probavni otrovi a ne mogu oštetiti materijal kao tekuća sredstva, koja bi mogla oštetiti, tintu, a osobito knjigu kao cjelinu. Međutim i kod izbora plinovitih đezinfekcionih sredstava treba paziti, jer neka od njih mogu oštetiti arhivski ili bibliotečni materijal. Tekući insekticidi i fungicidi upotrebljavaju se obično za dezinfekciju odnosno dezinsekciju sanitarnih uređaja, namještaja, zidova i si. U nekim slučajevima — osobito u borbi protiv termita — upotrebljavaju .se često razne smjese (insekticidi na bazi fosfora ili kloronaftalena sa HCH 1 si.), kako bi se time postigao što bolji efekt. Kod dezinfekcije i dezinsekcije arhivske građe u samom spremištu treba naglasiti ono što je do sada već rečeno, a to je da plinovita kemijska dezinfekeiona i dezinsekciona sredstva imaju samo površinsko djelovanje i da je njihova prodornost u dubinu materi i ai a koii se dezinficira, osobito knjiga i svežnjeva dokumenata ,pod normalnim pritiskom relativno mala. Ako su kompaktno' (Složene kniige i svežnjevi spisa izloženi dulje vrijeme djelovanju plinovitog đezinfekcionog sredstva, ono će u izvjesnoj mjeri prodrijeti u dubinu knjige ili svežnja dokumenata, ali se ipak ni u kom slučaju ne može tvrditi da su u njima uginuli svi postojeći insekti i. plijesni. ' Zbog toga se kod dezinfekcije arhivske građe u spremištu, želi li se postići dobra i efikasna dezinfekcija, mora učiniti isto što- se čini i u dezinfekcionim komorama, tj. knjige se moraju razložiti u obliku lepeze, a dokumenti tako da ;što veća površina svakog lista dokumenta bude izložena dielovaniu đezinfekcionog sredstva. Međutim, kako je poznato ,arhivska građa u spremištima smještena ie, radi štednje prostora, dosta kompaktno pa iu ie zato teško razložiti tako kako je potrebno a da bi se mogla izvršiti dovoljno efikasna dezinfekcija. Ipak se u nekim slučajevima vrši dezinsekcija u samom spremištu. Iako sè, kao što smo vidieli, pri tome (ako svi dokumenti i kniige nisu razmješteni na odgovarajući način) ne može sa sigurnošću tvrditi da ie sama arhivska građa u dovoljnoj mi eri dezinficirana, dezinficira se zrak u spremištu, zidovi, podovi i namještaj, a isto tako i vanjski diielovi dokumenata u svežnjevima i km'iga (koji su zapravo najviše izloženi eventualnoj infekciji). I takva dezinfekcija može biti u izvjesnim slučajevima dovoljna. M Ako se želi uspješno dezinficirati vidljivo inficirana arhivska građa, dezinfekciju treba vršiti isključivo u dezinfekcionim komorama. V. KOMORE ZA DEZINFEKCIJU Komore u kojima se vrši dezinfekcija odnosno dezinsekcija mogu biti vrlo različite konstrukcije, ali se principijelno razlikuju dve vrste a to su komore u kojima se dezinfeciranje vrši pođ: 1. -normalnim pritiskom 2. povišenim ili sniženim pritiskom (vakuumom). Svaki od ova dva postupka ima svoje prednosti i nedostatke. Pri Je nego što prijeđemo na opis konstrukcija komora za dezinfekciju spomenut — 390 —