ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 366

institucija nije razvijena u dovoljnoj mjeri, i đa su često i bez osnovnih pomagala za šire naučno-istraživačke zadatke, kao što su dobro opremljeni laboratoriji, biblioteke i dokumentacioni centri; da se njihov rad kretao ponekad i suviše u širinu, dekoncentriran na niz problema, prilagođen prije svega individualnim sklonostima pojedinih, istraživača i često bez veze s centralnim pitanjima jugoslavenske naučne problematike i potrebama našeg ekonomskog i društvenog razvoja, nadalje, pomanjkanje naučno-istraživačkog kadra, koji bi se mogao intenzivnije posvetiti naučnom radu; potreba jačanja materijalne baze za razvoj društvenih nauka, te pravilnijeg omjera u raspodjeli raspoloživih društvenih sredstava, za financiranje društvenih nauka u odnosu spram drugih naučnih oblasti, kako ne bi bilo nerazmjera na štetu društvenih nauka; potreba odgovarajuće organizacije za izdavačku djelatnost, i si. Posebno što se tiče historijskih nauka naglašeno je i sa strane ovog Savjeta, da naučni rad na historijskim naukama nije dovoljno koordiniran, ni u pogledu suradnje raznih disciplina i ustanova, ni u pogledu rješavanja određenih zadataka. Individualni rad i suviše dominira, a zapostavljene su forme skupnog-timskog rada, što bi trebalo prevladavati smišljenom organizacijom i politikom, uz usmjeravanje naučno-istraživačke aktivnosti prvenstveno na ključne i nerješene probleme historiografije u SR Hrvatskoj. Temeljitom analizom trebalo bi detaljnije razraditi buduće perspektivne planove i programe naučno-istraživačkog rada, prema rješavanju spomenutih ključnih i nerješenih problema. Istaknuta je potreba usmjeravanja novoosnovanog Instituta za historiju radničkog pokreta u Zagrebu na proučavanje naše novije nacionalne historije u cjelini (od pojave radničke klase), a isto tako i potreba jačanja mreže naučno- istraživačkih institucija u sjevernoj Hrvatskoj, gdje je za razliku od obalnog pojasa ta mreža nedostatna. Jednako je istaknuta potreba povremenih analiza rada i planova pojedinih naučnih ustanova, u svrhe njihovog efikasnijeg usmjeravanja na bitne probleme historijske nauke- Naglašen je i problem zaostajanja u publiciranju historijskih izvora, te potreba smišljenijeg perspektivnog plana publiciranja arhivske građe, s težištem na osnovnim i najpotrebnijim izvorima. U okviru kadrovske problematike utvrđena je nesistematičnost u specijalizaciji kadrova, mjestimično kočenje razvoja mladih kadrova, neplansko i rijetko upućivanje na specijalizacije u inostranstvo, te općenito nedostatak organiziranog školovanja naučnog podmlatka, pa sa svim tim u vezi i potreba jedne mješovite kadrovske komisije, sastavljene od predstavnika zainteresiranih institucija, koja bi vodila brigu da se pospješi pravilnije rješavanje navedenih kadrovskih problema. Arhivskom je pitanju također posvećena znatna pažnja. Kako u pogledu jačanja postojeće planom predviđene mreže arhivskih ustanova, njihovog smještaja, opreme i školovanja kadra, tako i u pogledu materijalnih ulaganja za arhivsku službu, gdje je potrebno daleko više sredstava nego dosada, da bi se arhivska služba u republici osposobila i dovela na nivo, da može odgovoriti svim potrebama uspješnijeg, racionalnijeg i efikasnijeg rada .istraživača-historičara. S tim u vezi istaknuta je neophodnost formiranja dokumentaciono-informativnih centara za arhivsku građu, zasada barem pri republičkom Arhivu u Zagrebu i Historijskom arhivu u Zadru, a koji treba da pruže postepeno sve detaljniju evidenciju sačuvane i raspoložive arhivske građe, s područja čitave Republike, istraživačima i ostalim korisnicima. Jednako je istaknut i problem mikrofilmom vanja arhivske dokumentacije u stranim arhivima, prvenstveno one koja bitno dopunajava domaće fondove s tim, da se takvo mikrofilmovanje organizira — 366 —