ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 318

š ûàvim jajašcima dudovog svilca uvezenim 6 Istoka izvršen g. i860, jer se od svilenih prelaca izleglih iz uvezenih istočnih jajašca dobilo mnogo manje svile.

13 • , Odraz svega ovoga morat će se naći i u spisima osječkog gradskog poglavarstva tih godina, od kojih su međutim do sada potpuno sređeni i proučeni samo spisi dog. 1844. Godine veće proizvodnje povezane su s bečkom tvrtkom Hofmann i sinovi. Beč ju je poticao svojim priznanjima. Povrh osporene poštanske zlatne kolajne iz g. 1842. njeni su osječki proizvodi bili nagrađeni g. 1835. na bečkoj izložbi velikom srebrenom, a na bečkoj izložbi g. 1845. zlatnom kolajnom.

14 O rasulu slavonskog svilarstva polovicom 19. stoljeća daje nam za sada najviše podataka prvi štampani izvještaj Trgovačke i obrtničke komore za Slavoniju od 2. X 1860. podnesen (tada za austrijskog apsolutizma) nadležnom c. kr. financijskom ministarstvu u Beču

15 Prema podacima iz tog izvještaja proizvodnja svilenih čahura opadala je nezadrživo. Dok je ona g. 1854. na području osječke komore (virovitička je požeška županija) još iznosila 268 centi, spala je ona g. 1857. na 105 centi. G. 1858. iznosila je samo 76, a 1859. g. 61 centu. Privremeni porast nastupio je g. 1860. sa 160 centi s obzirom na nabavu istočnih jajašca u toj godini, ali je ovaj uspjeh bio samo prividan jer iskorištenje čahura dobivenih 'iz tih jajašca nije odgovaralo. Uostalom proizvodnja u g. 1861. spala je opet na onu najnižu iz g. 1859. (»Izvješće«, str. 66), odnosno toliko da je osječka svilana morala prestati s radom (»Izvješće« str. 81, bilješka 2). Propast proizvodnje čahura morala se u istoj mjeri odraziti na rad slavonskih svilana kako s obzirom na izradu sirove svile tako i na rad osječke tvornice svile. Sto se tiče ođmotaonica (filanda) koje su proizvodile sirovu nefiliranu svilu (Gregia), prema komorskom izvješću slavonske se filande nisu ograničile na svilu proizvedenu na njihovom području, već su je kupovale i u slavonskoj i banatskoj Vojnoj krajini, donjem Srijemu i u Hrvatskoj. Na području osječke komore postojalo je g. 1857. i 1858. sedam, od g. 1859. samo 6 ođmotaonica (filanda) koje su g. 1857. proizvele 34 cente svile, 1858. g. 23 cente a 1859. g. 21 centu. Najveća od tih filanda bila je erarska filanda u Osijeku sa 50 kotlova koju je 1855. g. uzela u zakup tvrtka Fridrich Schey. Posve jednaki nazadak pokazao se| i u Vojnoj krajini. Tri velike filande (Gradiška sa 64, Mitrovica sa 58 i Vinkovci sa 32 kotla), koje je-također držala u zakupu tvrtka Schey, imale su g. 1857. proizvodnju od 41 cente. God 1858. i 1859 filanda u Vinkovcima nije radila, a ostale dvije g. 1858. proizvele su 19, a g. 1859. čak samo 13 centi. Propast svilarstva tim je očitija kad je još g. 1854, već u vrijeme početka propadanja svilarstva, u građanskoj Slavoniji proizvodnja iznosila 66, a u Vojnoj krajini 74 cente. Isti nazadak morao se pokazati i kod osječke tvornice svile (filatorij, končaonica) s obzirom na izradu oplemenjene,, filirane svile (Trama). Za 13) »Izvješće trgovačko-obrtničke komore za Slavoniju« ođ 2. X I860«, Osijek, 1862., njemačko izdanje, str. 65, 66 14) Isto, str. 82. 83 15) »Bericht der Handels und Gewerbekammer für Slavonian vom 2. Oktober i860., Deutsche Ausgabe«, Osijek, 1862. ^-318 —