ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 299

drvoreda dudova pa je nadglednik dudovih nasada KovaČević g. 1813. predložio gradu da će dati dvanaestogodišnja dudova stabla da se njima nadopuni drvored koji vodi iz gornjeg grada u Tvrđavu. Svilarski je u­red stajao u najužoj vezi sa svilarskim ustanovama, te inspektor Sappl izdaje g. 1814. svjedodžbu da je bravarski kalfa Perka 18 mjeseci obav­ljao sve bravarske poslove u kući inspektorata za svilogojstvo, u predion! svile (Seiden Spinnerey) i u filatorij u. Glede smještaja osječkih svilarskih ustanova saznajemo iz spora g. 1817. nastalog radi kanalizacije, tj. da su one stajale na najvišoj tački Duge (Strossmayerove). ulice, kod Rokove (Anke Butorac) ulice. Donekle nam pregled o svilarskim ustanovama daje popis osječkog pu­čanstva izvršen g. 1814. Popis je proveden po kućanstvima, ali nije pot­pun, jer njim nije obuhvaćeno plemstvo ni vojno osoblje. U kući broj 268 Gornjega grada, fllatoriju (Serici Filatorium) stanovao je inspektor filatorij a Albert Kaldero-ni, u kući broj 269, tvornici svile (Fabrica Serici) Simeon Resh. Od osoba koje imaju veze sa svilarstvom nalaze se u po­pisu blagajnik svilarskog inspektorata (Serici Inspeotoratus Gontraagens) Ivan Miiksh, umirovljeni inspektor filatorij a Ivan Mamsoly, nadzornik du­dova Josip Kovačević, upravitelj tvornice svile (Serici fabricae aetionum ductor) Ivan Solenghi, svilarski vježbenik (Serici practicans) Josip Leba­nović i inspektor tvornice svile u Vukovaru Matija Bertić. Sappl nije nig­dje zapisan, jer je bio plemić. Ivan Solenghi rođen je g. 1774, pa je prema tome sin prvog ravnatelja svilane Karla Solenghi ja. U svom nastojanju oko promicanja svilarstva Ugarsko je namjesnič­ko vijeće izdalo veliki broj naredaba i tiskanih okružnica. U okružnici od 2. IV 1822. opširno je razradilo organizaciju rada, izdalo odredbe o nag­radama, naložilo da propagandu svilarstva imaju provoditi učitelji i pred­stavnici svih vjeroispovjesti, da je treba razviti po školama, određen je djelokrug rada trojice komorskih inspektora svilarstva: u Osijeku, Te­rnis varu i Budimu. Stavilo je također upit koliko treba primjeraka no­vog izdanja čuvene knjige opata Mitterbachera o svilarstvu štampane u pet jezika, a koje je trebalo razdijeliti po školama. Gradsko je poglavar­stvo zatražilo sto primjeraka, od toga 40 na njemačkom, 40 na »Slavon­skom« i 20 na »srpsko-ilirskom« jeziku. U takvom nastojanju postavila je g. 1822. Ugarska dvorska komora pomoćnog učitelja kod gornjogradske Narodne škole Josipa Edingera za drugog praktikanta osječkog svilarskog ureda, a gradska je općina opet sa svoje strane izabrala stalni odbor za unapređenje svilarstva sa sena­torom Tomom Stijićem na čelu, zaključila odijeliti gradski dudinjàk (»va­roški dudik«, »Dudagarten«) od županijskog i postaviti gradskog nadzor­nika dudova s godišnjom plaćom od 100 forinti. Za tu je službu predložen Matija Lučić, koji je već tri godine služio kod osječkog svilarskog ureda kao besplatni vježbenik svilarstva. Svjedodžbu o njegovoj službi potpisa­li su računovođa svilarstva Baltazar Karaturović i kontrolor Franjo Ney­par. Uz ostale predao je g. 1823. naknadnu molbu i Josip Lebanović, ko­jemu je nadinspefctor svilarstva Valentin Matija Sporer izdao svjedod­žbu da služi 19 godina kod Kraljevskog višeg komorskog ureda svilogoj­stva. (Königliches Kammeral Seiden Bau Ober Amt) u Osijeku u svojstvu prvog plaćenog praktikanta svilogojstva. Virovitička je županija također imala u Osijeku svojeg nadzornika dudova. Takvim je g. 1825. bio Josip Klemar, prijašnji županijski poručnik, a poslije toga kaštelan. — 299 —

Next

/
  • Elrendezés
  • Igazítás
  • Forgatás
Oldalképek
Tartalom