ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)

Strana - 293

vođa ugarskog naroda, a Petar želi postati vladar u Hrvatskoj. No, ide­ologija je u oba slučaja ista! Kukuljević želeći nekako ispričati te naše Hrvate-Mađare XVII stoljeća kaže: »Na utjehu može nam Hrvatom ipak služiti đa samostalna sviest i ljubav državno-hrvatskoga prava, u istih onih bol jarih, koji se bijahu na polu već u Mag jare pretvorili, sasvim utrnula nebijaše, jer su isti oni pravo svoie zemlje vazda muževno bra­nili«. Naime, isti ban Ivan Draskovic brani na ugarskom saboru »mužev­nom postojanošću« posebni hrvatski vjerski zakon, što dokazuje kako »du­boko bješe dakle uvriežena državne samostalnosti sviest u tadašnjih Hr­vatah«. 167 Kukuljević je prema tome vrlo oštroumno poistovjetio hrvatsko državno pravo s »privilegia et lübertates« hrvatskoga plemstva u XVII stoljeću. Ona su "određivala pravac velikaške politike i ona su u krajnjoj liniji vodila do urote. Zato nije vieronatno da je urota »zasnovana upravo zbog toga, što Habshurgovci tada još nisu ozbiljno pomišljali na odlučnu borbu s Turcima«. 168 Habsburško oklijevanje i sustezanje od turskog rata bio je samo jedan od uzroka, i to ne najjači. Petra je, kako smo pokazali mnogo više boljelo to što je Herberstein postao karlovačkim generalom. Ali bi očito i svoje nezadovoljstvo mogao zatomiti da nije bio svjestan kako je materijalna podloga kojom raspolaže dovoljna da se na takav korak 1 odluči. I to je bila jedna od njegovih zabluda, čak i u onom slu­čaju da mu je uspjelo istjerati »Nijemce« iz Krajine ne bi imao novaca da sam plaća vojskiUk I najzad, uvezi s prikazima urote u našoj historioPTafiji postavlja se pitanje u čemu se sastojao taj apsolutizam Leopoldlov? Šišić je sam isticao da su za Ferdinanda III »još jedino Ugarska i Hrvatska, u kojima nije neograničeno vladao. I tako je došlo — nastavlja — do zdvojne borbe sa ciljem da se Ugarska i Hrvatska pretvore u nasljedne vokrajine. koja je kutlmimovala za Ferdinanđova sina i našli ednika Leepolda I. za čijega se Vladanja i odigrala Zrinsko^Frankoo»nsika katastrofa«. 169 Međutim, što ostaie »apsolutištičko porobljavanje« 170 ili »apsolutistički pokušaj Leopol­da« 171 ako se izdvoji iz političke problematike XVII stoljeća Vojna Kra­jina, Zar niie Leopold imenovao banom najprije Nikolu, a zatim Petra? Tim očito nije pokazao da hrvatske zemlje želi pretvoriti u nasljedne po­krajine. Zar niie Zrinskima dopustio neposredno prije urote otvaranje trgovine prekomorskom robom? 172 On je nesumnjivo braću Zrinski tre­bao i zbog toga je s njima postupao onako kako su mu to dopuštali po­litički izbori i interesi. Prema tome, valjalo bi jednom priznati da je Le­opoldov apsolutizam u hrvatskim zemljama posljedica, a ne uzrok urote zrinsko-frankopanske! Zato ostajem kod ocjene urote koju sam dala 1958. godine. 167. Kniiževnlci s ove strane Velebita, str. 123. 168. Hisit. "zbornik VI. str. 132. 169. Posljednji Zrinski i Frankopani, str. 9. 170. V. Bogdanov, n. dj, str. 12 i si. 171. I. Skavić, Fragment iz kulturne povijesti XVII stoljeća, Hrv. kolo III, 1950, str. 623. 172. Historija naroda Jugoslavije II, str. 714 (lat. izd.). — 293 —

Next

/
Oldalképek
Tartalom