ARHIVSKI VJESNIK 4-5. (ZAGREB, 1962.)
Strana - 11
se poslužio pri sređivanju ove Jagićeve korespondencije. Temelj te literature bili su Jagićevi »Spomeni«, a od onog što je od Oslobođenja, pa na ovamo, napisano o Jagiću: studije Petra Skoka i Josipa Hamma (Rad 278 i 282), zatim predgovori Mihovila Kombola i Slavka Ježića (Izabrani kraći spisi, Matica Hrvatska 1948. i Djela V. J. TV. 1953) te komentari, bilješke i sadržaj dosada izdane Jagićeve korespondencije, od »Uspomena na Vatroslava Jagića« iz Građe 17. 1949., pa do prve knjige posebne kolekcije »Korespondencija Vatroslava Jagića« 1953. godine. Redaktor ovih Jagićevih pisama koristio je dio građe iz njih i objavio je u člancima »Vatroslav Jagić u tuđini« (Republika 9, 1953), »Upornost glavnog urednika« (Republika 2-3, 1954.) i »Vatroslav Jagić i Dubrovnik« (Dubrovački vjesnik 14. VIII 1953.), a u bilješkama, koje se odnose na Jagićeva pisma iz Odese 1873.-1874. pominjao je svoj članak »Bogišić u Odesi 1871« (Anali II Historijskog instituta Dubrovnik), jer je sadržaj pisama to diktirao. Jagićeva pisma Bogišiću, donesena u cijelosti, poslužit će kao izvorna građa za jednu buduću cjelovitu monografiju, a djelomično i kao nadopuna k onome što je do sada napisano o Jagiću. Četrdesetgodišnji vremenski raspon prepiske u kojoj su obuhvaćena ključna razdoblja Jagićeva života i rada, zatim izjave o »najusrdnijem dopisniku« (Spomeni I, str. 292), i o »najdražem korespondentu« (pismo broj 82 od 22. II 1877.) svjedoče i o posebnoj važnosti ovih pisama u sklopu čitave Jagićeve korespondencije. Dopisivanje između Jagića i Bogišića bilo je tako dugotrajno i »usrdno« zbog njihovih obostranih zajedničkih interesa, koji su uvjetovali srdačno prijateljstvo i uzajamna potpomaganja (Bogišićeva pomoć Jagiću po stručnoj liniji iz Dvorske biblioteke u Beču 1866.-1868, zatim pomoć pri Jagićevom odlasku u Rusiju 1870.-1871., Jagićeva susretljivost pri objavljivanju Bogišićevih radova u Književniku i prvim Akademijinim publikacijama 1866.-1871., zatim pri Bogišićevoj suradnji u Archivu für slavische Philologie itd. itd.). Ti zajednički interesi, ne samo znanstveni nego .i politički i kulturni, bili su logična posljedica i Bogišićevog i Jagićevog stila života. I jedan i drugi, radeći na znanstvenom polju, većinu života proveli su u tuđini, osim toga slični su im bili pogledi na jugoslavenski kultomo-polirtički problem, a i u njihovom znanstvenom radu postojalo je dodirnih točaka. Svi ti, uzročno povezani, zajednički elementi iz života i rada ove dvojice naših znamenitih ljudi, uvjetovali su uvjerljivost, iskrenost i sadržajnost njihove prepiske, pa je iz Jagićevih pisama vrijedno istaknuti ona u kojima se iznose važnije misli, zapažanja i refleksije. Posebno je zanimljivo ono što je Jagić tada pisao o prilikama u domovini i uopće na slavenskom jugu (pisma broj 66, 69, 73, 76, 77, 88, 98, 102), zatim o Nijemcima (broj 53, 68, 70, 71, 72), Rusima i prilikama na • sveučilištu u Odesi (broj 54, 55, 56, 61, 62, 64, 65, 66, 88), Poljacima (broj 68, 71, 76), zatim o nastanku i razvitku časopisa »Archiv für slavische Philologie« (broj 69, 70, 71, 72, 73, 75, 76, 81, 82, 96) itd. U većini pisama došla je do izražaja znanstvena suradnja po raznim pitanjima, te su u tom pogledu posebno važna pisma-rasprave koja bi se, kao takva, s malim preinakama mogla i objaviti. Takvo je pismo broj 74, —11 —
