ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 89

IZ KORESPONDENCIJE NIKA VELIKOG PUCIĆA (Prilozi građi za historiju narodnog preporoda u Dalmaciji) Nada Beritić Dubrovnik je već u početku XIX stoljeća, kada je ušao u sastav Monarhije, izgubio svoje političko i ekonomsko značenje. Nekadašnje središte male ali moćne Republike Dubrovnik je postao provincijski gradić na jugu Austrije. Toj novonastaloj situaciji jedino se uporno opirala još uvijek živa svijest o višestoljetnoj samostalnosti, ekonomskom prosperitetu i kulturnoj živosti, Pa iako je Dubrovnik XIX stoljeća u očima mnogih svojih stanovnika bio grad »koji tone svaki dan niže<, »grobnica u kojoj se niko više ne pokreće«, ipak je, u tom i takvom gradu, dolazila do izražaja želja i težnja za djelovanjem bar na kulturnom polju — u ondašnjim uslovima jedino mogućoj formi aktivnosti. To najbolje potvrđuje povremeno izdavanje novina, časopisa, kalendara koje, istina, po svom značenju nije prelazilo mnogo zidine grada, ali je opravdavalo pokušaj i nastojanje da Dubrovnik ne zaostane sasvim za ostalim jugoslavenskim kulturnim centrima. Tek s padom Bachova apsolutizma i »oktobarskom diplomom« stvorene su mogućnosti za širu političku aktivnost. U zemljama austrijske monarhije ponovo su se rodile nade u mogućnost ustavnog života, u vraćanje osnovnih sloboda. Dalmacija je svakako od svih zemalja austrijske monarhije živjela u najtežim ekonomskim i kulturnim prilikama. Otkinuta od svog prirodnog zaleđa, sa zaostalom poljoprivredom, ona je nužno sve više ekonomski propadala. Talijanske škole i potalijančeno činovništvo osporavalo je narodu Dalmacije pravo na zadovljenje osnovnih prosvjetnih i kulturnih potreba i na taj način, uz podršku vlade, najlakše ga držalo u potčinjenosti. U takvoj situaciji jedini realni izlaz za Dalmaciju bilo je njeno sjedinjenje s Hrvatskom. Među one pripadnike građanske klase koji su prihvatili -dugotrajnu borbu oko buđenja narodne svijesti, obrane nacionalnih interesa od intriga vlade i potalijančenog činovništva za što brže sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, .treba ubrojiti i člana aristokratske porodice Pucić Nika Velikog. Istina, njegova je politička djelatnost uglavnom već poznata iz službenih akata i ondašnje štampe. Ali, bilo bi potpuno — 89 —