ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 502

B) Primjer inventarnog popisa rukopisnih knjiga. Red. br. Naziv inventarne jedinice (naslov knjige, ako "ga ima; naziv vrste, na pr. protokol, registar itd.) — Autor rukopisa (ako ga ima) — , Godina sastavljanja ili krajnji datumi — Bilješka (pergamen ili papir, format, stara signatura i dr.) — Broj komada (ako ih ima viŠe). C) Primjer inventarnog popisa novije grade. a) Knjige Red. br. Naziv inventarne jedinice, serije (Zapisnici sjednica) — vremenski raspon (1859—1917) — količina (izražena u broju komada, svezaka, svežnjeva itd.). b) Spisi (Sve kao gore!) Napomene — (1) Obrazac br. 1 vrijedi u načelu za svaki sumarni inventarni popis arhivske građe. Prema tome ćemo ga jednako upotrijebiti kod izrade općeg provizornog inventara kao i kod običnog inventara a u izvjesnoj mjeri (barem što se samih popisa tiče) i kod knjige primljene arhivske građe. Razlika leži jedino u tome što su podaci provizornog inventara više ili manje netočni, nesigurni i nepouzdani, i što

1 još nije utvrđena stalnost u poretku arhivskih jedinica. (2) Naslov fonda ili zbirke. — Treba ispisati puni, a ako ih ima više, posljednji ili najpoznatiji naslov. U tom slučaju pomoću uputnica u kazalu ukazati na onaj naslov pod kojim je izvršen popis određene građe. (3) Naziv serije, odnosno inventarne jedinice, mora biti (koliko god to poznavanje materijala dopušta) vjerno reproduciran; k tomu treba da se odlikuje kratkoćom i jezgrovitošću; izbjegavati svakako neodređene, općenite ili nejasne nazive. Treba ustanoviti originalne nazive kad god oni postoje, a ako ih nema onda u uglatu zagradu staviti odgovarajući naslov prema vlastitom domišljanju, odnosno časovitom poznavanju stvari. Isto tako staviti u uglate zagrade sve nadopune ili ispravke naslova, a u slučajevima sumnje i neizvjesnosti uz dubiozne podatke staviti znak upitnika. Nazive treba ispisati narodnim jezikom i suvremenim pravopisom, dok se originalni nazivi mogu dati u okruglim zagradama i pod znakovima navodnika. (4) Vremenski raspon treba utvrditi s najvećom točnošću, jer su datumi uz naziv najvažniji podatak pri upotrebi arhivalija. (5) Broj svezaka, svežnjeva, komadaj kutija itd. označiti na kraju opisa, odjelivši ga od ostalog teksta zarezom; na pr. spisi 1859—1945, 507 fasc. (6) Signatura. — U provizorni opći inventar treba unijeti signaturu, koja će, kao i sam inventar, imati za duže vrijeme provizoran karakter. Preporučuje se, da signatura označi na zgodan način, kombinacijom slova i brojeva, mjesto fonda u strukturnoj shemi arhivske ustanove. No jednako je uputno primijeniti jednostavno tekuću numeraciju, ' ne Obazirući se na prirodu i vrste arhivske građe. (7) Oznake signature i lokacije staviti samo u onaj primjerak inventara kojir će biti izrađen u obliku kartoteke, jer su obje veličine promjenljiva karaktera. Za oznaku lokacije će to vrijediti i kod konačnog, završnog inventara. Signatura dolazi u lijevi, a oznaka lokacije u desni gornji ugao listića. (8) Opći provizorni inventar, kao i ostala pomagala treba otkucati -pisaćim strojem na dobrom papiru u više primjeraka. Isto vrijedi i za kartoteke, uz napomenu da se upotrijebe listići udbičajnog formata. — 502 —