ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)
Strana - 483
Pregled arhivske građe gradskog arhiva najvažniji je dio ovog pregleda. Raspored tog dijela mora odgovarati strukturi arhiva. Piše se najprije naziv fonda odnosno serije. Ako građa nije jedinstvene provenijencije daje se opis građe. U protivnom slučaju navode se samo kratki povijesni podaci o nadleštvu ili poduzeću. Razdoblje se označuje početnom i završnom godinom. Obujam fonda izražava se u tek. metrima. Zatim se navode arhivska pomagala: kartoteke, popisi i kazala, i to samo ona koja su u porabi. 1 na kraju dolaze podaci p sadržaju: glavne grupe, podgrupe i si. Za isprave se preporučuje navesti koliko ima izvornih isprava za pojedino stoljeće. Ako su isprave sređene po vremenskom nizu, potrebno je još dodati i popis po primaocima s oznakom broja i vremenskog razdoblja. Spomenut će se i građa • gradskog podrijetla koja se nalazi kao depozit u drugim državnim arhivima. Kod kartografske građe potrebno je prethodno utvrditi da li je nastala u gradskim uredima, odnosno nije li došla u arhiv na neki drugi način. U potonjem slučaju mora se uvrstiti u zbirke. Poslije fondova arhivske građe navode se ostavštine, depoziti, pa zbirke rukopisnih ljetopisa, slikovne građe, pečata, grbova i novina. Podaci o priručnoj knjižnici sadržavaju broj knjiga i časopisa raspoređenih po strukama. Članci i prilozi objavljeni u IX godištu časopisa »Archivmitteilungen« imaju zajedničku značajku: održavanu težnju da se za raspravljana pitanja pronađu najbolja riješenja i da ona budu plod što šire suradnje. Ti članci mogu i nas potaći na razmišljanje. Svrha je ovog prikaza da to i činimo. Dr Mirko Majer ARCHIV ALISCHE ZEITSCHRIFT Bd. 54 (1958), 55 (1959), München 54. svezak ovog reprezentativnog njemačkog časopisa donosi na prvom mjestu članak W-H. Stručka »Arhiv i uprava magdeburških katedralnih preposita Adolfa, Magnusa i Georga, knezova od Anhalta« (str. 11-48). Autor nas upoznaje s važnošću anhaltskog arhiva kojega materijal, pored biografskih podataka o anhaltskim knezovima, sadrži korespondenciju njihovu s vodećim ljudima njemačke reformacije i pruža dobar uvid u upravnu praksu, prije svega financijsko poslovanje, jedne crkvene d'ržavine na prijelomu srednjega i novoga vijeka. H. O. Meisner u svom članku »Opća arhivska nauka o spisima i pitanja arhivske znanosti« (str. 49-73) razmatra nekoliko načelnih pitanja arhivske teorije. U uvodnim razmatranjima ukazuje na jedinstvo između naUke o diplomama i nauke o spisima; usprkos postojećem dualizmu postoji mogućnost jedinstvenog tretiranja u vidu »opće arhivske nauke o spisima« (Allgemeine archivische Schriftkunde). Samo obilje predmeta Objašnjava podijeljenost obih radnih područja. Pri tome isitiče dà ona ne obuhvata rukopise niti privatna pisma zbog njihova literarnog karaktera. Polazeći s ovih pozicija Meisner raspravlja najprije o mogućnostima sistematizacije arhivske građe s obzirom na njene značajke, osvrćući se na različita 1 starija i novija mišljenja. On iznosi karakteristike pojedinih vrsta arhivske građe u želji da pridonese rješenju pitanja koja nipošto nemaju samo teoretsko značenje, U drugom dijelu Meisner se osvrće na izvjesna protuslovlja i sporna pitanja u raspravi Papritza »Temeljna pitanja arhivske znanosti« (AZ, Bd. 52). Njegove se primjedbe tiču u prvom redu principa sređivanja i s tim u vezi pitanja fonda 1 i proveniencije. — 483 —