ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 473

koje određuju razlozi i njihova postanka i potrebe da se čuvaju. Katastarske karte izrađuju se zato da se snime zemljišni posjedi radi oporezivanja. To je ujedno i glavni razlog da se čuvaju, iako su u isto vrijeme služile i za razne druge svrhe, od kojih je na primjer jedna bila određivanje što su i koliko poljoprivrednici dužni davati od svojih proizvoda za obavezni otkup. Kod takvih karata, uz koje se mogu spomenuti još i one s područja cestogradnje, mostogradnje i vodogradnje, rudarstva, poljoprivrednih i šumarsko-gospodarskih melioracija itd., bit se njihova sastoji u svrsi radi koje nastaju, a ne u općem prostornom predmetu koji ovdje daje samo okvir. Postoji nadalje i druga kartografska građa koja ne sadržava »prostorni predmet« u zemljopisnom smislu. To su na primjer građevni nacrti. S obzirom na ove i druge posebne razloge Wächter predlaže da se s kartografskom građom postupa ovako: 1. ona koja je predana arhivskoj ustanovi kao dio fonda određene provenijencije, kao i ona kod koje je poremećena izvorna pisarnička sveza i poredak a moguće je uspostaviti prvobitno stanje, sređivat će se po načelu provenijencije na isti način kao i spisovna građa kojoj pripada; 2. ona koja potječe iz pisarnica ali se više ne može složiti po provenijenciji, sređivat će se po predmetnom ili po zemljopisno-prostornom rasporedu; s 3. ona koja je od početka činila zbirku sređivat će se po zemljopisnoprostornom rasporedu; 4. ona koja čini mješovitu zbirku raznovrsnih crteža i slika sređivat će se po predmetnom rasporedu. Na savjetovanju u Schierkeu Blaschke je raspravljajući o Wächterovu predavanju upozorio da je glavna svrha svakog arhivskog sređivanja urediti građu tako da se može davati na porabu s najmanjim utroškom vremena i truda. Težeći da se to postigne kod spisa koji se predaju arhivskim ustanovama u sve većim količinama, izrađen je kao najsvrsishodniji način da se sređuju po načelu provenijencije. No to nije i jedino načelo za sređivanje. Brojni i važni fondovi isprava sređeni su po vremenskom redu. Kartografska građa bitno se razlikuje od spisa. Jer se u pravilu izrađuje za porabu u nadleštvu, a ne kao predmet dopisivanja, ona više sliči uredskim knjigama. Na pitanje što čini bit karte, da li »prostorni predmet« ili posebna svrha i smisao za koje su načinjene, odgovara da to zapravo nije suprotnost, zatc što prvospomenuto kao šire uvijek sadržava i drugo obilježje. Za nj se bit karte sastoji u tome da je ona slikovno-kartografski prikaz predmeta u prostoru. Sudeći tako misli da se kod kartografske građe glavna svrha arhivskog sređivanja, može najbolje postići primjenom Engelovog načela. Stoga je predložio: Temelj za sređivanje karata je zemljopisna jedinica (mjesto, kotar, okrug, zemlja). One se ne uspremištuju u poretku u koji su stavljene prigodom sređivanja, nego po veličini. Karte koje nisu ujedno i pasrnićka građa ne svrstavaju se u opći zemljopisni raspored. Pohranjuju se kao grupe s vlastitim obrojenjem. Načelo provenijencije uzima se toliko u obzir što se u popisu karata za svaku bilježi odakle potječe. Kartografska građa koja se ne može svesti na zemljopisnu jedinicu (određeni planovi, skice, slike i si.), a prava je pisarnička građa, sređivat će se po načelu provenijencije. Većina učesnika na savjetovanju u Schierkeu priklonila se Wächterovu shvaćanju, ali s time nije završena rasprava o tim pitanjima. Goldenberg cijeni da je jednostrano shvaćanje koje je izraženo i u novom priručniku »Teorija i praktika archivnogo delà v SSSR«, Moskva, 1958, da je — 473 —