ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 434

Zbog toga smo smatrali da se za sada ne bi pristupilo postupku ispiranja morske soli tekućom vodom, nego da bi se nakon izvjesnog većeg perioda vremena (1—2 godine) ponovno fotografirala pomoću ultravioletnog svjetla oba lista dokumenata (od kojih je jedan bio ispran a drugi nije) da bi se vidjelo da li se vremenom, utjecajem morske soli koja je pristuna u papiru, nastavlja proces blijeđenja teksta. Istovremno s tim ispitivanjima pokušali smo provjeriti literaturne podatke o tome u kolikoj mjeri pojedini restauratorski postupci omogućavaju odnosno otežavaju fotografiranje izblijedjelih tekstova pod ultravioletnim svjetlom. To pitanje bilo je u toliko interesantnije što u literaturi nalazimo često puta na prilično kontradiktorna mišljenja. Za ta ispitivanja uzeli smo djelo »Epistolae Petrus da Vineis« iz XIV stoljeća, jedan dio toga djela nalazi se u Arhivu Jugoslavenske akademije. Taj dio bio je restauriran postupkom laminacije koji se sastoji u tome da se pojedini listovi dokumenata impregniraju s folijama acetatne celuloze među ugrijanim pločama »Impregnatora«. Drugi dio tog djela nalazi se u Državnom arhivu u Zagrebu. Taj dio koji je bio manje oštećen restaurirah je klasičnim postupkom, tj. oštećena mjesta podlijepljena su papirom ručne izrade i svilom. Po jedan list tog djela bio je fotografiran pod običnim i ultravioletnim svjetlom. Fotografije pokazuju da acetatna celuloza ne smeta fotografiranju kod običnog svjetla (slika 5). To se utvrdilo uspoređivanjem s listom koji je klasično restauriran (slika 7). Isto tako acetatna celuloza ne ometa fotografiranje pod ultravioletnim svjetlom (slika 6). Prema nekim podacima klasično restauriranje, tj. upotreba svile i škrobnog ljepila otežavaju u izvjesnoj mjeri fotografiranje kod običnog svjetla, a u još većoj mjeri kod ultravioletnog svjetla. Iz slike 7. možemo vidjeti da svila ni najmanje ne ometa fotografiranje kod običnog svjetla jer se čak ni najpreciznijim promatranjem fotografije ne može naći mjesto gdje se nalazi svila. Tek promatranjem fotografije snimljene kod ultravioletnog svjetla možemo primijetiti mjesto gdje se nalazi svila (slika 8). Iz te fotografije možemo izvesti nekoliko zaključaka. Prvo, da se onaj dio svile koji se nalazi na dobro čitljivim mjestima teksta praktički uopće ne primjećuje. Drugo, da se svila koja se nalazi na mjestu tamne mrlje, uzrokovane vlagom, vidi vrlo dobro zbog svoje fluorescencije, ali ona unatoč tome ne smanjuje čitljivost slabo vidljiva teksta. To se može objasniti time što tamna mrlja pokriva fluorescenciju papira, a time smanjuje vidljivost teksta. Međutim svila svojom fluorescencijom smanjuje negativno djelovanje mrlje, tako da sam tekst dolazi bolje do izražaja. Iz svih ovih ispitivanja možemo izvesti ove zaključke: 1. Oživljavanje izblijedjelih tekstova kemijskim sredstvima nije preporučljivo ako se radi o arhivskoj građi, rukopisima i dokumentima koji se žele sačuvati na dulje vrijeme, jer ta sredstva ili ostavljaju na samoj podlozi tamne mrlje koje s vremenom tamne i potpuno prekrivaju oživljeni tekst, ili je oživljavanje samo privremeno. — 434 —