ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)
Strana - 432
da ultravioletno svjetlo oštećuje dokumente, ako se oni izlažu njegovu višesatnom djelovanju. Pošto smo se ukratko osvrnuli na mogućnost i postupke čitanja dokumenata pomoću ultravioletnog svjetla, možemo preći na konkretni slučaj koji smo prije spomenuli. U februaru 1960. god. primljen je na restauriranje iz Historijskog arhiva u Zadru svežanj spisa zadarskog bilježnika Petrusa Parençanusa iz XIV stoljeća. Taj svežanj kao i drugih 40 takvih svežnjeva su Talijani 1943. god. neposredno prije kapitulacije Italije htjeli prenijeti u Italiju. Tom prilikom je sanduk s tim spisima pao u more. Pošto je sanduk izvađen iz mora, pokazalo se da su se svi dokumenti smočili morskom vodom, a nakon sušenja zaostala je u njima morska sol. Djelovanjem morske vode tinta je na spisima negdje djelomično, a negdje u cjelosti izblijedjela i isprala se. Osim toga, budući da je morska sol higroskopna, spisi su naročito za vlažnog vremena postajali prilično vlažni, pa se moglo opravdano pretpostaviti da će se tokom vremena oštećivanje već i tako slabo čitljiva teksta nastaviti. Zbog toga je trebalo pokušati ukloniti morsku sol iz tih spisa. Ispiranje, tj. uklanjanje morske soli sa spisa može se izvršiti jedino pomoću tekuće vode, međutim takav postupak mogao bi eventualno isprati tintu kojom je pisan tekst, a koji je i tako jedva čitljiv. (Tinta koja se upotrebljavala u to vrijeme vrlo je postojana prema kraćem djelovanju vode, ali se njena postojanost u znatnoj mjeri smanjuje dugotrajnim djelovanjem vlage, a osobito u prisutnosti mqßske soli, pa je zbog toga moguće da se ispiranjem takvih dokumenata djelomično ispere i sam tekst, što se i pokazalo daljim ispitivanjem). Budući da je tekst na spomenutim spisima jako' izblijedio, postavlja se opravdano pitanje zašto se taj tekst ne bi pokušao oživiti kemijskim putem. Oživljavanje stare tinte osniva se na tome da je iz tinte, koja je po svom sastavu željezni galo-tanat, utjecajem raznih faktora nestala galo-taninska komponenta, a zaostali željezni oksid je, kao ŠtO' smo već prije spomenuli, svijetložute boje. Da bi takav tekst postao ponovo vidljiv, potrebno je ili nadomjestiti nestalu galo-taninsku komponentu ili željezni oksid prevesti u neki spoj koji je tamnije boje. To se može u prvom slučaju učiniti tako da se dokumenat premaze otopinom taninskog ekstrakta, taninske ili galne kiseline, a u drugom slučaju s otopinom amonijeva sulfida koji sa željezom stvara crni željezni sulfid, otopinom amonijeva rodanida koji stvara crveni željezni rođanid ili kalijevim ferocijanidom, koji stvara plavi željezni ferocijanid. Mi smo već prije izvršili niz pokusa oživljavanja starih tinta tim sredstvima, ali smo u svim slučajevima dobili negativne rezultate i to iz ovih razloga: Premazivanjem dokumenata na papiru, a osobito na pergameni s taninskim ekstraktom oživljava se doduše tekst, ali na podlozi, na premazanim mjestima ostaju smeđe mrlje koje s vremenom još više tamne i pokrivaju oživljeni tekst. Taninska i galna kiselina isto tako dobro oživija— 432 —
