ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)
Strana - 430
tinta), kao i pomoćni materijal za restauriranje (acetatna celuloza, svila, škrobno ljepilo). , . Fluorescencija papira u mnogome ovisi o njegovu sastavu. Boja fluorescentne svjetlosti ovisit će o sirovinama i dodacima koji su upotrijebljeni u njegovoj fabrikaciji. Pažljivom i komparativnom analizom fluorescentne svjetlosti može se odrediti vrsta papira, a u nekim slučajevima i njegova starost, uvjeti pod kojima je čuvan i neka eventualno nastala oštećenja. Obično se fluorescentna svjetlost papira kreće od-sivkaste do modrikaste boje. Isto kao i kod papira, fluorescencija tinte ovisi najviše o njenu sastavu. Stare tinte (željezni galo-tanati) obično uopće ne fluoresciraju. Boja fluorescentne svjetlosti suvremenih i nekih tajnih tinta ovisit će o njihovu sastavu, a može biti vrlo različita. Mogućnost čitanja slabo' vidljivih tekstova pomoću ultravioletnog svjetla osniva se na tome, što tinta kojom je tekst pisan djelomično ostaje na površini papira, a djelomično se penetrira u sam papir odnosno pergamenu. Tinte koje ne fluoresciraju pokrivaju fluorescenciju podloge i mi ćemo na relativno svijetloj podlozi vidjeti tamni tekst. Ukoliko tinta fluorescira, vidjet ćemo na podlozi svjetliji ili različito obojeni tekst (boja teksta ovisit će o fluorescentnoj svjetlosti koju emitira dotična tinta, a njena boja ovisi o sastavu tinte). U slučajevima palimpsesta, kada je sa površine pergamene sastrugan tekst, zaostao je onaj dio tinte koji se penetrirao u samu pergamenu, pa je za oko sasvim ili skoro nevidljiv. Međutim, ta količina tinte dovoljna je da na mjestima teksta pokrije fluorescenciju pergamene i time tekst djelovanjem ultravioletnog svjetla postaje vidljiv. U slučajevima kada je tinta izblijedjela utjecajem raznih faktora, prvobitni crni do smeđi željezni galotanat prešao je u željezni oksid koji je svijetložute boje. Željezni oksid isto tako ne fluorescira, time pokriva fluorescenciju papira, a tekst postaje vidljiv. Dokumenti koji su nečitljivi pod ultravioletnim svjetlom, jer ili je tekst pokriven nekim nečistoćama ili ne postoji razlika u fluorescenciji između podloge i tinte, mogu se u nekim slučajevima učiniti čitljivim tako da se papir impregnira nečim, najčešće nekim mineralnim uljem otopljenim u petroleteru koje fluorescira. Podloga i tinta kojom je pisan tekst različito će apsorbirati to mineralno ulje i time će zbog različite fluorescencije tekst postati čitljiv. Osim fluorescencije materijala na kojem se piše i materijala kojim se piše nas će interesirati i fluorescencija pomoćnog materijala koji se upotrebljava pri restauriranju, a to je acetatna celuloza, škrobno 1 ljepilo, papir ručne izrade i japanski papir. Fluorescencija acetatne celuloze isto tako ovisi o njenu sastavu, a najviše o omekšivačima koji su joj dodani. Acetatna celuloza koja se upotrebljava za laminaciju fluorescira modrikasto.
