ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 398

ispravno nazivao »(vice) banus«,

15 iako ga je usprkos toj svojoj točnoj konstataciii uvrstio u svom udžbeniku medu hrvatsko-dalmatinskoslavonske banove.

16 Da bi zbrka bila veća, neki historičari kao i sve novije banologije i enciklopedije jednostavno ga, opet bez obrazloženja i argumentacije, uvrštavaju medu hrvatske banove, jednostavno prepisujući jedni druge. Npr. Krčelić,

17 Mikoczi,

18 Zbornik »Znameniti i zaslužni Hrvati 925—1925«,

19 Hrvatska enciklopedija II,

20 i u istoj enciklopediji posebno pod »Banffy Andrija«. II Zaključku, da je Andrija Banfy samo banovac, prividno proturječi jedna vijest sačuvana u dubrovačkom arhivu. Dubrovački senat naime zaključio je 30. VIII 1476. darovati »Banfy Andrée, bano Croatie, Dalmacie et Slauonie

... de donando sibi in pannis ducatos quinquaginta«, a njegovim poslanicima »fratri Francisco et Paulo Sracinouich ambassatoribus dicti bani

... in pannis ducatos viginti«.

21 Tu susrećemo A. Banfyja kao dalmatinsko-hrvatsko-slavonskog bana.

22 On na 30. VIII 1476. ima, prema toj tituli, najveću čast u hrvatskoj banskoj hijerarhiji. Obično se smatra da je dubrovački senat pazio na točnost tituliranja. Međutim ima slučajeva da dubrovačko tituliranje hrvatskih banova u to vrijeme nije uvijek dosljedno. Npr. u jednom uputstvu od 7. V 1364. titulira se Nikola Seč kao »Nicolaum Çech banum Dalmacie«,

23 a zapravo bio je dalmatinsko-hrvatski ban; ili ban »totius Sclauonie« Mačko Talovac titulira se 19. IV 1436. kao »Matco regnorum 15 F. Šišić, O sredovječnom hrvatskom gradu Labu, 579. 16 F. Šišić, Pregled povijesti . . . 360. 17 De regnis Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae notitiae praeliminares, Zagrabiae 1770, »Anno 1476 . . . Andrea Banffi quem banum Dalm. Croat. Sclav, fuisse« str. 289. 18 De banis Croat, saec. XIV et XV — MSS u Arhivu Hist. inst. JAZU, Zagreb sign. III. d. 80. Za svoju tvrdnju poslužio se regeštom jedne isprave u Marcelovićevu »Synopsis diplomatum . . .« 18 Zagreb 1925, CXX, samo što mu je još nadodan atribut »Lendavski«. 20 H. E. II, 183 — Prema stanju u literaturi on je bio: banovac, ban dalmatinskohrvatski; hrvatsko-dalmatinsko-slavonski. Banovao je: 1475—1476; samo 1476, napokon 1476—1477; uopće nije bio ban. !t Cons. Rogat. 23, 39' — Bitni dio tog dokumenta nalazi se i u Thallôczy-Gelcich, Diplomatarium relationum rei publicae ragusanae cum regno Hungariae, Budapest 1887, 804—805. 22 Prema podatku iz dubrovačkog arhiva ban Andrija préziva se i piše kao Banfy, a ne Damfy. Zato upotrebljavam tu transkripciju. Slova D i B u srednjem vijeku često se zamjenjuju, npr. drabant umjesto brabant, i si. Budući da su se samo iz plemićkih obitelji imenovali banovi, u Hrvatskoj i čitavoj tadašnjoj Ugarskoj ne postoji plemićka obitelj Damfy. / Usp. I. Bojničić, Der Adel von Kroatien und Slayonien u J. Siebmacher's . . J Wappenbuch IV, 13 Nürnberg 1899; — Nagy Ivan, Magyarorszâg Csâladai Czimerkkel és Nemzékrendi tâblâkkal . . . Pest 1875, I. 23 J. Tadić, Pisma i uputstva dubrovačke republike, I, Beograd 1935, 126. — 398 —