ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 396

Ivana, sinova pok. Jurja Frankopana, s jedne strane i Jelene, udovice Sigismunda Frankopana, s druge strane zbog dvaju kastruma.

3 Iz mjesta Laba, to jest u Hrvatskoj južno od Gvozda, otišao je u tadašnju Slavoniju, u Božjakovinu — selo u bivšem dugoselskom kotaru —- gdje je »Andreas Damfy . . . regnorum nostrorum Dalmacie et Croatie banus« na dan »feria quinta proxima ante festum beat! Luce evangeliste proxime preteritum«, to jest na 12. X 1475. (jer je dokumenat iz 1476.) na molbu vranskih »populorum et jobagiorum« uveo vranski samostan u posjed šume Gaj koja je pripadala zagrebačkom kaptolu. Zbog toga čina neki »niagister Clemens de Soklos« tužio je i vodila se iduće godine parnica pred kraljem Matijašem Korvinom 13. VIII 1476. protiv »magnificum Andream Damfy regnorum nostrorum Dalmacie et Croacie banum«. Na ročištu održanom toga dana videći vjerodostojne isprave Andrija Banfy bio je prinuđen povratiti šumu "Gaj zagrebačkom kaptolu.

4 Iz navedenih dvaju dokumenata vidimo da je A. Banfy nosio titulu hrvatsko-dalmacinskog bana od 29. IX 1475. do 13. VIII 1476. Tu titulu daju mu i drugi ljudi. Međutim, da li nam ta sama titula daje pravo da ga uvrstimo u red hrvatsko-dalmatinskih banova? Nije rijedak slučaj u to vrijeme da pojedinci nose titulu »banus«, a u stvari su banovci. Npr. Petar Bockaj titulira se 1476. »Petrus Bochkay de Razynya - Kerezthur, regni Sclauonie banus«.

B Petar Bockaj, kao što je poznato, nije bio slavonski ban, nego banovac.

6 Ako ispitamo sadržajnu stranu dokumenata u kojima se javlja Andrija Banfy i istražimo u čemu se sastoji njegovo stvarno djelovanje kao bana, tada uočavamo: 1. izdaje naređenje podređenoj ustanovi — kninskom kaptolu — da u imovinskom sporu pošalje svjedoke. To> radi redovito banovac, a ne ban.

7 . • ' * 3 Thallôczy L. — Barabâs S., Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus II, Budapest 1913, 131—132. 4 Državni arhiv Zagreb, Acta capituli antiqua, fasc. II, br. 49 — Juraj Marcelović donio je regest te isprave u svom »Synopsis diplomatum aliorumque monumentorum regnum Croatiae îespiciencium ab anno 1237 ad annum 1693 chronologice disposita« MSS u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu R. 3341. Prijepis tog rukopisa, koji je dao načiniti Ivan Kukuljević, nalazi se u arhivu Historijskog instituta JAZU u Zagrebu, sign. II. d. 237. U obadva rukopisa pogrešno piše »Andream Dampffy Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae banum«. Tekst te isprave objavljujemo u dodatku pod br. 1. 5 Usp. isprave u arhivu Historijskog instituta JAZU, Zagreb sign. D-XVI-5, 6, 11 i d. Zatim ispravu u Drž. arhivu u Zagrebu, Škrinja privilegija, dok. 43 — Vjesnik zemaljskog arhiva 1889, I. 215. 6 P. R. Vitezović, Chronologia banorum sive ducum Croatiae, 22 — Arhiv Hist, inst. Zagreb, MSS III d. 125. 7 V. Mažuranić, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, Zagreb 1908, s. v. banovac, »on izdaje naloge' sudovom i upravnim oblastima, ovršuje presude, uvodi u posjed« str. 39. — 396 —