ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 364

stratorata otpadao na podržavljene crkvene posjede, to je istovremeno ukinut knjigovodstveni komorski ured u Zagrebu kao posebna jedinica, a osoblje povučeno u centralnu računarsku oblast pri Namjesničkom vijeću. Već iz ovih navedenih promjena može se uočiti da je aktivnost komorske uprave u Zagrebu — naročito što se tiče upravljanja bivšim crkvenim dobrima — bila usko povezana uz određene smjernice jozefinskih reformi u našim krajevima. U vrijeme kad je javna uprava u stvari bila u rukama plemstva, posebno- po županijama, komorske su institucije mogle da pruže zaklon i omoguće djelovanje pa i samu egzistenciju nizu sposobnih stručnjaka građanskog porijekla. Ne će stoga biti čudnovato da je upravo iz redova službenika Komorskog administratorata u Zagrebu proisteklo nekoliko učesnika u poznatoj zavjeri Martinovićevih zavjerenika 1794/95. godine. Spomenuli smo da je inspektor podržavljenih crkvenih dobara i kasniji kutjevački prefekt Josip Kralj smatran u našoj i mađarskoj historiografiji jednim od vođa zavjere u Hrvatskoj, te da je samo njegovo samoubojstvo — izvršeno prije no što je došlo do ispitivanja — onemogućilo istražnim organima dalje otkrivanje učesnika u našim krajevima.

1

" A glavni računski činovnik pri komorskoj upravi u Zagrebu, i nakon 1793. god. službenik Namjesničkog vijeća u Budimpešti, bio je upravo Antun Szen, sinovac samog Martinovića, koji je 1795. osuđen na smrt zbog sudjelovanja u zavjeri i prkosnog držanja u zatvoru.

81 Realna je pretpostavka da je neposredna službena veza između Szena i Kralja bila ujedno i ona glavna spona između centra zavjere i njenog eksponenta u Hrvatskoj Josipa Kralja. Detaljnije analiziranje političkog rada Josipa Kralja izlazi iz okvira ove radnje. Htjeli bismo samo na kraju navesti jedan interesantan citat iz pisma što ga je 18. juna 1791. uputio Szen iz Zagreba Josipu Kralju u Varaždin, u kome ga moli da se zauzme za nekog Antuna Delpinija — prijašnjeg komorskog službenika — koji je zbog neplemićkog porijekla došao u težak materijalni položaj.'

2 Argumentirajući svoju molbu, Szen među ostalim piše i ovo: ». . . Njegov (tj. Delpinijev) otac služio je mnogo godina kao tridesetničar (tj. kao carinski službenik, a to je također spadalo pod Komoru — primj. I. K), on sam, kao što sam već naveo, također je službovao kod Komore — stoga smo dakle ja i Vi kao kameralisti u izvjesnoj mjeri obavezni da mu prema svojim snagama pomognemo . . .« Ovo shvatanje uzajamne dužnosti pomaganja lako je razumljivo ako uočimo da je Komora sa svojim institucijama bila neke vrste oaza 30 Vidi: Bagdanov Vaso, o. c. str. 454—455. 31 Isto, str, 462—463. 32 KAZ, 1790/91. Korespondencija J.' Kralja, br. 257. od 21. VI 1791. — 364 —