ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 333

8, u Žabnu 7, u Pračnom 3, a u ostalim selima skoro sve kuće. Čini se da su se majalisti posebno bavili uzgajanjem svinja i da su ih žirom hranili u gospoštijskim šumama. Njihove su obveze dosta velike: pojedina je kuća davala gospoštiji godišnje 10-20 prasaca, a neke čak po 28 i 37 komada. Mjesto u naravi mogli su majalisti svoje obaveze dati u gotovom novcu, čini se vrlo povoljno, jer se jedno prase otkupljivalo s podrug krajcare. Svi majalisti zajedno davali su gospoštiji godišnje oko 800 većih prasaca (maiales maiores), oko 700 manjih (maiales minores), oko 200 komada onih koji su još bili u svinjcu (in haris) val jada neodbijeni od sise. To je ukupno iznosilo godišnje: 1839/40. 1860 komada, 1846. 2180 kom. Od toga je u naravi doista dano gospoštiji tek 110 do 170 kom., a ostalo je otkupljeno s 14 do 23 for. godišnje. Prema tome, ta velika obveza u stvari i nije bila tako velika. Pčele H Pčelara je bilo malo: u Galdovu 2, Boku 3, Strelečkom 1, Tišini 5, Odri 1, Žabnu 5, Stupnom 7, Drenčini 10, Jazveniku 6 itd. Pojedini pčelar imao je 1 do 6 košnica ili panjeva za pčele; trojica su imala 14, jedan 15, a jedan — Saraga Pavlinac u Gredi — 27 pčelaca, Blaž Pavleković u istom selu 30 pčelaca. Ako je pčelar imao preko 10 košnica ili pčelaca, davao je godišnje u ime desetine odgovarajući broj košnica, a ako ih je imao manje od deset, davao je za svaku košnicu po 6 x. Gospoštija je u ime desetine meda primala poprečno godišnje 10 pčelaca u naravi (1843. g. 24 pčelaca, 1846. g. 46 pčelaca) i 20 do 39 for. u novcu. Broj se pčelaca na području gospoštije godinama povećavao: 1836. bilo ih je 373, 1839. 412, 1843. 663. Kotlarina Kotlarinu (kotlovina, census ahoenalis) plaćaju i podložnici i predijalci, bilo neplemići bilo plemići, i to 2 for. godišnje od svakog rakijskog kotla. Ima ga gotovo svaka kuća. To znači da se rakije dosta peklo i — popilo. Gospoštija je u ime kptlarine primila 1821. samo 40 for. godišnje, 1823. 93 for., 1841. 216 for., 1846. 220 for. Sijeno U ime desetine od sijena primila je gospoštija godišnje: 1836. g. 3541 libru, 1843. g. 5184 lib., 1846. g. 4990 lib. sijena. Alodijski prihodi To su prihodi s alodijskog zemljišta: oranica, livada i vinograda, od stoke i živadi uzgajane na gospoštijskom marofu. Te su prihode priskrbili svojim rukama brojni težaci i stalni namještenici, a pod nadzorom gospoštijskih službenika. — 333 —