ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)
Strana - 328
a 1847. 230 hvati. Međutim, gospoštija je od toga primila samo polovicu drva. Drugu su polovicu zadržali sebi podložnici koji su sjekli i vozili drva. To im je bila plaća za rad prema odredbi bana Nikole Šubića Zrinskoga, a zvala se »Contractum Zrinianum«. Prema tome, gospoštija je zapravo od podložnika primala godišnje oko 115 hvati drva, a to nije moglo pokriti njezine potrebe. Zato je ona upotrebljavala i svoje težake za sječu drva (medio rabottae). Težaci su 1841. sjekli i dovezli x iz šume 112 hvati drva. To znači da je gospoštija otprilike polovicu drva dobivala kao urbarijsku daću, a drugu je polovicu sjekla u »vlastitoj režiji«. Težaci Različne poslove u korist gospoštije vrše težaci (laboratores). Vršenje tih poslova zove se u latinskim dokumentima rabotta, a u hrvatskim tlaka. Dužnost tlake vrše podložnici i predijalci neplemići. Podložnici daju za svaku sesiju 92 težaka godišnje, a predijalci neplemići 60 težaka. Ako podložnici i predijalci neplemići vrše kakvu službu kod gospoštije, onda im se dužnost tlake smanjuje za trećinu ili polovicu, o čemu odlučuje u pojedinom slučaju gospodar feuda ili gospoštije. (To su suci, vojvoda, špan, itd.). I ukupni godišnji broj težaka ovisi o broju obrađenih sesija. Tako podložnici g. 1841. na 269 sesija daju 25,031 težaka, g. 1845. na 268 sesija daju 24,999 težaka, g. 1847. na 270 sesija daju 25,126 težaka. Predijalci neplemići g. 1841. na 47 sesija daju 2868 težaka, g. 1847. na 48 sesija daju 2906 težaka. Podložnici i predijalci neplemići davali su zajedno godišnje oko 27,000 do 28,000 težaka. Zbog različnih razloga, pojedine kuće nisu u toku godine dale predviđeni (kompletan) broj težaka ili su dale prekoredan broj. U oba je slučaja vršeno poravnanje u idućoj godini bilo u naravi bilo u gotovom novcu. Koja kuća nije dala dosta težaka, mogla ih je otkupiti gotovim novcem; a koja je kuća dala prekoredan broj težaka, primala je od gospoštije odštetu u novcu. Jedan se težak plaćao po 10 x na dan, a koji put i po 16, do 20 x. 1841. gospoštija je platila za prekoredne težake 21 for., a primila za neodrađene dane 28 for. Gospoštija je običavala svoje težake iznajmljivati drugima ako ih sama ne bi trebala, npr. sisačkom župniku, kapetanu, tamošnjim trgovcima i drugima. Za takve težake primala je gospoštija po 20, 30 i 40 x na dan, dakle dvostruko više prema svojem plaćanju ili otkupljivanju, a u jednoj godini preko 400 for. Tu se vjerojatno radilo o nužnim, ljetnim, težim poslovima, pa je zato i razumljivo što su nadnice bile veće negoli inače. Da bi se različni poslovi mogli uspješno odvijati u korist gospoštije, svakoga je tjedna u sisačkom gradu ili tvrđi vršena tzv. consultatio eoconomica. To je sastanak gotovo svih gospoštijskih službenika. Na njem — 328 —
