ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 281

listova, pa oni postaju valoviti i naborani. Jako ovlaženi papir postaje rahli, međusobna veza među pojedinim vlakanoima popušta, a to smanjuje mehaničku čvrstoću papira, pa se on može već i pri običnom prelistavanju ošteti. Isto se tako na uvezanoj knjizi deformira uvez, jer korice, bile one od kartona ili od drveta, još intenzivnije upijaju vlagu. To se sve tiče i pergamene koja je još više higroskopna pa podliježe još više deformacijama nego papir. Isto tako i pretjerana suhoća djeluje nepovoljno na papir. U presuhoj prostoriji papir postepeno otpušta vlagu, pa ako se količina vlage snizi ispod određene granice postaje neelastičan i lomljiv. Naročito je štetno variranje u stepenu vlažnosti jer öno izaziva deformaciju papira i oštećuje njegovu strukturu. Vlaga isto tako utječe i na ljepilo u papiru ili knjizi. Kad je prevelika vlažnost,' vegetabilna i animalna ljepila bubre, a s vremenom se otapaju. Tako se smanjuje njihova sposobnost lijepljenja, a time se smaniuje i čvrstoća papira koji je lijepljen takvim ljepilima. Osim toga nabubrena vlažna ljepila postaju pogodna podloga za razvoj plijesni. Katkad se može dogoditi da otopljeno ljepilo sljepljuje međusobno pojedine listove. Tako se cijeli rukopis pretvara u slijepljeni blok. Odljepljivanje tako slijepljenih listova iziskuje posebne postupke. Otapanjem ljepila isto tako se kvare i uništavaju uvezi. Osim toga, ma da je stara željezna tinta vrlo otporna prema vodi, dugotrajnim djelovanjem vlage, a osobito vode, postepeno se otapa, a prema tome i blijedi. Ako su posrijedi noviji 'dokumenti pisani suvremenom tintom, tinta se djelovanjem vlage otapa i razlijeva, a tekst može postati sasvim nečitljiv. Vlaga otapa i u vodi topive boje, a to nanosi nepopravljive štete iluminiranim rukopisima. Djelovanjem vlage kvari se i vanjski — estetski izlged dokumenta. Vlaga uzrokuje velike žute mrlje na dokumentima. One se najčešće mogu uspješno ukloniti samo sredstvima za bijeljenje. Ta se sredstva smiju upotrijebiti samo za štampane tekstove, a ne i za dokumente koji su pisani tintom. Ovo su sve neposredna štetna djelovanja

< vlage na dokumente. Posredno djelovanje vlage očituje se u tome što vlažni ambijent pogoduje razvoju bakterija i plijesni. Naime, za povolian razvoj većine plijesni potrebno je oko 80°/o vlažnosti. Spore plijesni, koje se nalaze u zraku ili prašini, na toj vlažnosti nalaze na dokumentima vrlo dobru podlogu za svoj razvoj. Djelovanje tih plijesni na dokumente vrlo je raznoliko, a ovisi o vrstama plijesni. Najveća su opasnost plijesni koje za svoju ishranu upotrebljavaju celulozu, tj. papir, jer ga oslabljuju, a s vremenom potpuno uništavaju. Neke vrste plijesni upotrebljavaju za svoju ishranu samo ljepila — škrob ili želatinu; one su vrlo neugodne zbog toga što nestankom ljepila oslabljuje veze između pojedinih* vlakanaca u papiru, a time papir gubi svoju mehaničku čvrstoću. Pojedine vrste plijesni, a naročito bakterije koje se razvijaju na pergameni, izazivaju njeno truljenje