ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 263

i vremenski ograničena u kutiji. Tako na primjer; spomenuta kutija broj tri rukopisne ostavštine Spinčića sadržava svežnjiće sa gradom o izborima za Carevinsko vijeće u Beču, i to za vrijeme od 1891. do 1897. godine, pa će joj naslov glasiti: »Grada za izbore za Carevinsko vijeće u Beču (1891. do 1897)«. Budući da se svežnjići o izborima za Carevinsko vijeće u Beču nisu mogli smjestiti svi u kutiju broj tri, to se drugi dio te građe smjestio u kutiju broj četiri, pa je ta kutija dobila isti naslov (»Građa za izbore za Carevinsko vijeće u Beču«), ali sa novom datacijom, i to 1901. do 1907, jer se ta građa odnosi na ovaj vremenski period. Budući da je u kutiji broj četiri ostalo još slobodnog prostora za smještaj arhivalija, to je u istu kutiju smješten svežnjić s građom o borbi za izbornu reformu iz vremena 1905. do 1907, pa je naslov kutije broj četiri proširen ovako: »Grada za izbore za Carevinsko vijeće u Beču (1901, do 1907) i Izborna reforma (1905. do 1907)«. Precizno formirani naslovi svake pojedine kartonske kutije, koji se ne stavljaju na samu kutiju, jer je dovoljno da kutija ima samo svoj broj i broj općeg inventara arhivske ustanove za tu rukopisnu ostavštinu, omogućuje naučnim radnicima laku orijentaciju i brzo pronalaženje odgovarajuće arhivske građe. Ti naslovi moraju biti ne samo precizni nego i saobraženi sklopu problematike, koju obrađuje izvjesna građa rukopisne ostavštine. Kada je svaka kartonska kutija dobila svoj naslov, nakon sređivanja, trebalo je preći na inventariziranje. Glavna svrha inventara leži u namjeri da se registrira sav materijal po vrsti i količinski, a prema njegovom materijalnom smještaju. Ipak inventar nije samo evidencija o postojećem stanju, nego i vodič za istraživače. Stoga je trebalo paziti da inventar ne bude učinjen suviše detaljistički, što znači da se inventar treba ograničiti po pravilu na pregled sadržaja rukopisne ostavštine, a ne da iznosi i sadržaj dokumenata. No, kod vrednije građe jedne rukopisne ostavštine, koja obično nije veoma obimna gradom, kao što je to slučaj kod fondova državne administracije, dozvoljeno- je inventarom iznijeti i sadržaj dokumenata, ukoliko to iziskuju potrebe historijskih istraživanja, jer u takvom slučaju nema opasnosti da se izgubi opći pregled nad čitavom gradom, a taj je najvažniji za istraživača. Inventarizirati sređenu rukopisnu ostavštinu Vjekoslava Spičića sa svim naslovima kutija, omota i svežnjića unutar svake kutije, uključivši gdje god je moguće i oportuno dataciju, značilo je prepisati u knjigu inventara broj kutije i naslov svake kutije redom kako su kutije numerirane, a ispod naslova kutije staviti sve naslove omota i svežnjića redom kako su oni numerirani u toj kutiji. Naslovima je trebalo još jedino nadodati ukupni broj arhivalija. Kod naslova kutije trebalo je upisati ukupni broj arhivalija u kutiji, a kod naslova jednog omota ili svežnjića broj arhivalija unutar tog omota ili svežnjića, odnosno od kojeg do kojeg broja su smještena numerirane arhivalije unutar takvog omota i svežnjića. U inventaru je poželjno također navesti kod svakog pojedi— 263 —