ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 142

tivno, i na nekome mjestnome stanovištu; dočim čitaonica stavila se na čisto stranačko stanovište. To je zlo; jer ako Gundulić nije Srbin, a nije Bogme ni Hrvat. Čitaonica, pod uplivom fanatičkih popova, i njekoličine ne-dubrovčana, salazi sve više na pravac pravaški iliti Starčevićanski; a tim pravcem, u Dubrovniku osobito, nećete postići ništa, nego možete još sada prikrstiti svaku nadu da će igda obćina dubrovačka povratit se u ruke naše stranke. »Crvena«

2 još gore. Ona čisto i bistro bez okolišanja pozivlje da se ruši što smo mi sagradili. Pravi nikilizam; što je »esenca« pravaške stranke. Vidiš na što su Hrvatsku doveli, pak hoće sada i nas da dovedu na isti stepen. Kad ste »Crvenu« ustanovili, nieste promislili na kakav Odbor, koji da ju nadzire? Pustit ju u ruke sugranastog Šupila i njekoličine popova, nije bilo pametno. Sada se to popravit ne dade, nego jedino što se može, to je uništit ju. Kad bi »Crvene« nestalo, nestalo bi i »Dubrovnika«.^ Pozdravi mi LUja i Anu, kojim ne pišem ovog puta. Moj poklon gospodji i da si mi zdravo tvoj Miho 1 Lujo Klaić. 2 »Crvena Hrvatska«. 3 »Dubrovnik«, politički tjednik. Prvi broj izašao je 3. VII 1892. g. Uređivao ga je Stevo V. Vrčević. 30. Zadar 4. VIII 1892. Miho Klaić Peru Čingriji o želji Srba da napuste autonomaše i priključe se Hrvatima, o razdoru u stranci i potrebi sazivanja kluba narodne stranke. Dragi Pero Vidim da su tamo strasti- strašno razpaljene, i da svaka pomirljiva riječ odziva ne nalazi. Zato neću dulje, nego ću ti reći »vaša starija i bolja«; a ja vam doista neću namjere križati. Čujem da su se autonomaši sa Srbima raztali, i da će ustanoviti, ili da su ustanovili, svoju čitaonicu. Božo Banac

1 reko je mojoj Ani, sa kojom je putovao, da će se autonomaši sa Hrvatima združiti, jer da jim to bolje konvenja. Ako ta težnja ima istine u sebi, nebi je trebalo zanemariti, pak u Dubrovniku stvoriti ono što se zbilo u Boci. To bi bio način za predobit obćinu, a vremenom i sve zastupnike. A sad prelazim na našu obću stvar. Uvjeren da nastali zlosretni razdor, nema načelnog razloga, a da, ako uztraje, sve će nas u propast dovesti, ja sam, donekle sa mojim osobnim poniženjem, ponudio razkolnicim pomirenje; uz jedini uvjet da se u tonu njihovih govorancija ponešto, umjereniji pokažu, ter da ne prećerivaju. Čekam odgovor. Ako niesu funcuti, kako bojim se da jesu, i ako žele jedinstvo stranke, morat će povoljno odgovoriti. Ovdje je bio Bulat, i ustanovili smo da svakako valja sazvati naš klub, i nešto odlučiti, jer ovako, ne može ići napried. Sastanak biti će u Spljetu u nedjelju i ponedjenik 14 i 15 tekućeg. Zvanični poziv primit ćeš do koji dan. U- toliko najtoplije ti preporučam da svakako dodješ. — 142 —