ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 120

Klaićeva pisma podijelili smo u tri skupine prema autorima kojima su bila naslovljena, a unutar tih skupina složili smo ih hronološkim redom. U prvoj su skupini pisma Miha Klaića Niku Velikom Puciću (jedno iz 1855, a drugo iz 1862 godine), u drugoj su pisma Valtazaru Bogišiću (po jedno iz 1863, 1865, 1867. i 1868. godine, dva iz 1875. godine te po jedno iz 1878, 1879. i 1881. godine), u trećoj skupini su pisma Peru Čingriji (dvanaest pisama iz 1875. godine, jedno iz 1888, dva iz 1890, jedno iz 1891, tri iz 1892, jedno iz 1894, a osamnaest iz 1895. godine). *• •-= : - *• • Pisma su najvećim dijelom pisana iz Zadra. Jedno je samo upravljeno iz Graza, a tri iz Beča. Pisana su talijanskim i hrvatskim jezikom, i to.šesnaest pisama talijanskim, a trideset i tri pisma hrvatskim jezikom. Tekstove pisama donosimo uglavnom doslovno, sa svim obilježjima jezika i pravopisa, pogreškama i omaškama. Jedine ispravke koje smo u tekstovima pisama vršili tiču se pogrešnog označavanja suglasnika ć i č, zatim spajanja glagolskih oblika s negacijom i zamjenicom, što smo redovito i dosljedno ispravljali. Kao što smo već pomenuli, pisma su pisana tokom Četrdeset godina, u razmacima naravno, od 1855. — dakle još prije Klaićeva stupanja na pozornicu političkih zbivanja u Dalmaciji — do 1895. — tek nekoliko mjeseci prije Klaićeve smrti. Činjenica što su pisma bila upravljena trojici ljudi različitih društvenih slojeva, različitih zanimanja i preokupacije, istina približno jednakih političkih shvatanja, ali različitog intenziteta političke aktivnosti i angažiranosti, dovoljna je da pokaže raznovrsnost problematike koja se u njima tretira. Pa ipak, unatoč toj raznovrsnosti, iz svih pisama zajedno u kojima Klaić najmanje govori o sebi, o svojim brigama i teškoćama, kojih je nemalo bilo u toku njegove političke karijere, izbijaju u prvi plan osnovne osobine Klaića čovjeka i političara: fascinirajući elan, izvanredni životni optimizam i energija. S kakvom je prednošću prilazio Klaić određenom zadatku i dužnosti, s kakvim im se žarom predavao, najbolje svjedoče odlomci iz pisama Niku Velikom Puciću u kojima razdragano piše o uspjehu i pozitivnom odrazu prvih polemičkih članaka u Narodnom listu, pa odlomci iz pisama Bogišiću u kojima Klaić razlaže svoje planove o organizaci"; učiteljskih Škola, te brojna pisma Peru Čingriji i Bogišiću iz 1875. godine, iz vremena hercegovačkog ustanka, koja su sva usmjerena organizaciji što bolje i svrsishodnije materijalne i moralne pomoći ustanicima. Posebni značaj imaju Klaićeva pisma Peru Čingriji. U prvom redu zato što kroz njih upoznajemo mnoge detalje iz političke atmosfere u Dubrovniku osamdesetih i devedesetih godina. U tim pismima Klaić je komentirao sve važnije političke događaje šireg i lokalnog značaja, kroz uspjehe i neuspjehe narodne stranke, kröz izborne borbe između narodnjaka i autonomaša, kroz političke trzavice između Srba i Hrvata, kroz pokretanje tjednih listova »Crvena Hrvatska« i »Dubrovnik«. I — 120 —