ARHIVSKI VJESNIK 3. (ZAGREB, 1960.)

Strana - 117

38. Rijeka dubrovačka 24. XII 1878. Niko Veliki Pucić Valtazaru BogUsiću o Ljubiiši i Lapenni te o situaciji u Dalmaciji i Austriji. ... Istina je, žali Bože, da je siromah Stjepan Mitrov

1 dospio strići s'ušima. Ukopali su ga u Beču, gje se je prestavio od sušice — tisi gallopante — On i Lapena bili su typi pučanstva ove naše državice, kakovu je u posljednjeh šeset godina Austria načinila. U nas neima ni plemstva, ni bourgeoisie, li smislu francesomu. Samo dva življa, dvije stihije živu = činovnici = i — seljani — od prvieh je primjer Lapena, od drugieh pokojnik. Oba lukavi, oba drzoviti, oba pohlepni na korist, oba plodi prama stariješinam, oba bez ikakva čustva čudnorednoga, no ipak ne zli ljudi. Ljubiša mi je lago i varo mene kako sve ostale, no sasvim tiem ne mogah se čuvati da ne čutim nekakvu simpatiju za njega. Nije bio prosto, obće, čeljade. Vidise po njegoviem pismima:

. — Le style c'est l'homme — veli Buffon, i, za isto, njegove stvari izdane čitaju se rado, što našijem prozaturima u rijedko se dogagja. I sami idiotismi bokeljski tamo i amo po njegovoj prozi posijani začinjaju je i davajujoj nekakav slast narodnji. Cini mi se, da on u književnosti srpskoj zauzimlje ono mjesto što Celini i Firenzuola u prozi i književnosti talianskoj. Pokojnik je svojom radnjom političkom stekô ogromno blago, no za igrati onaku rolu, kakvu je on igrao, imao je i dijeliti. Jest dobio, ali jest i trošio. Ja ipak cijenim da je učinio hlad poda se, i da nije ostavio ženu i djecu bez kruha. Bog da prosti Kostreš arambaši!!! Kad smo o Ljubiši u riječi, da te pitam, jesu li ti gje pali u ruke = Hrvatski razgovori = njegovog protivnika Dum Mihovila Pavlinovića? Strašno djelo,- pravi libello incendiario proti srbstvu, toliko da je c. kr. vlada kupila čitavu ediciju truda ovega Katuna Dalmatinskoga — Ah preti preti preti! Dobro ti ja izgliboh i izbavio se iz smrdeće politike Dalmatinske. Nije druge za živjet u Dubrovniku mirno, nego bavit se o maslinama. Ali i masline, koje su se ovega ljeta ukazale u najlješvu vidu, izdale su. To jest oluje i daždi, kakvieh ne spominju stari ljudi, razoriše megje, otvoreše i odnesoše plod sa stabara, i oteše nam dohodak, tako da sam ti s'ove strane sasvim suh, a Gospar Pero Zore, Genius loci u Captatu, ne samo što mi ne šalje ni novčića od Konavljana, da pače ne dostojise odpisati na moje knjige. ... ... Ništa te ne pitam o politici. Cuo sam (nečitam bo gazete) da se je Andraši

2 izrazio ne znam pred kome zboru, Delegaciji ali Reichsratu = da je uzeće Bosne i Hercegovine bilo uzrokovano od sumnje nebili te države pale u ruke Srbije ili Crnegore, koje bi mogle napastiti na Dalmaciju. U obranu dakle Dalmacije se je dogodila ova okupacija koja će dospjeti po što Turci plate troškove, i tad će im se-ove dvije države vratiti = Lijepo ža isto! ufam izza ovoga izjasijenja da će jugo-slavjani, ako nijesu sasvim živine (kako mi se čini da jesu) steći jednom prave i bistre pojme o simpatiji Austrije prama njima. Ima lijepa i vatrena pjesma Nika Gradića u posljednome Slavjencu

3 pod naslovom Nikšina molitva,

4 u kojom su nekolike istine poetično ali i slobodno i čisto kazane. ... 1 Ljubiša. 2 Andrassy Gyula (1823—1890), austrougarski ministar. 1 xSlovinac« list za književnost; umjetnost i obrtnost. Izlazio u Dubrovniku od 1878.-1884. 4 Slovinac I (1878), broj 15. — 117 —