ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 87

Mi znademo, da će ovim biti pogođena gradska sirotinja, ali tu drugog izlaza nema, a toj sirotinji poručujemo: Pomozite nam u našoj borbi za ljudska prava — a mi ćemo vama pomoći do ljudskog života. Ovaj štrajk mora provoditi sav seljački svijet a tko nas izda, bit će izdajica svoj i svoje djece, izdajica hrvatske seljačke republike i naših seljačkih prava, a takvim izdajicama znat će seljački svijet dostojno suditi. Zato neka se u svakom selu odmah osnuje posebni seljački odbor, koji će sve učiniti, da ovaj naš prvi seljački štrajk potpuno uspije i da time pokažemo, da nije ni seljak više ničija sluga i rob, nego jedini gospodar u svom domu i u našoj Hrvatskoj domovini. Seljački odbor za provođenje štrajka. 51 Beograd, (prijf) 3. V. 1919. Pribićević dostavlja banu letak Jugoslavenske komunističke partije »Braćo i drugovi« i izvještaj kotarske oblasti u Bosanskoj Gradiški, da se ti leci i uopće boljševička propaganda šire iz Hrvatske, a naročito iz Zagreba. Pribićević smatra, da organi vlasti u Hrvatskoj to toleriraju i »idu do kažnjive pasivne resistencije«, pa poziva, da se povuku na odgovornost šefovi upravnih i policijskih oblasti. Predsednik narodne vlade iz Sarajeva poslao mi je priloženi štampani proglas sa ovim izvještajem kotarskog ureda iz B. Gradiške. »Danas sam vam poslao brzojavno slijedeće: »Juče doneo jedan ovdašnji građanin iz Zagreba jedan ćirilicom štampani boljševički proglas potpisan od jugoslavenske komunističke partije i kojem se pozivaju srpski vojnici na neposluh, a seljaci i radnici i vojnici na osnivanje vojničkih, radničkih i seljačkih vijeća. Isti građanin iskazuje da se ovakvi proglasi javno šire po Zagrebu, a on da je video u hotelu »Velebit« i hotelu »Zlatna kruna« u hodniku po dvadesetak istih proglasa. Izvještaj slijedi«. Jedan ovdašnji mladić musliman, materijalno dosta dobro situiram a sa obrazovanjem inače svojstvenim toj vrsti ljudi iz naših varošica a bez škole, povratio se je dne 25. marta o. g. iz Zagreba i donio sobom jedan štampani proglas koji vam priloženo dostavljam. Koliko sam mogao ustanoviti, on je ovaj proglas donio i ovdje dao svojim drugovima da čitaju iz čiste naivnosti i ne misleći pri tom ni na što. Općenito ovdje nije nitko pridodavao nikakve važnosti ovom pozivu boljševičkom, pa čak to nisu činile ni one čitave bande mladih besposlenika kojih ima i ovđe kao i po drugim mjestima, a koji su tokom ovog rata navikli na besposlicu i nerad i još nikako ne laćaju se posla i ako im vlast ide u tom pogledu na ruku. Mladić, koji je doneo ovaj proglas, iskazuje, da ovakvih proglasa ima u Zagrebu kud god'se okrenete: u nužnicima, u hotelskim hodnicima, u hotelskim sobama pod jorganom, u parkovima, na klupama gotovo po sve javno. Doista što se tiče samog boljševizma, to ja, s obzirom na prilike u ovome kotaru ne bih o ovom svemu našao za vredno da u opšte izvješćujem, da se ne radi o tome, što evo i cva stvar potiče iz Zagreba. Jer ne radi se tu samo o boljševizmu nego o svemu drugom što narod uzbuđuje, oduzima mu povjerenje u vlast, u postojanost državnu, pa čak stvara i potpiruje nekakvu — 87 —