ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 71

zeta, tako, da danas željeznički namještenik, ako hoće da si kupi kilu mesa, mora platiti za nju 28 kruna, dakle niti one pogodnosti nema, koju uživaju javni činovnici, budući ovima diferenciju nadoplaćuje vlada. Uslijed slobodne trgovine tako smo daleko došli, da nijesmo u stanju niti kore kruha nabaviti a kamo li da se sa našim sadanjim berivima natječemo sa lihvarima i špekulantima, koji se ne žacaju za kilu masti izdavati po 40 kruna, a za kilu brašna i po 10 kruna. Osoblje savjesno vrši svoju dužnost, ta putnik putuje jedanput u mjesecu ili godini pak se pritužuje na vladu, piše u novine, kako je upravo životu pogibeljno željeznicom putovati u hladnom vagonu uz polupane prozore itćl., okrivljuju željezničke namještenike, da su oni svemu krivi, neznajući i riepoznavajući njihov položaj, ta šta bi rekao taj putnik, kad bi putovao ne jednom u mjesecu, nego kroz četiri godine 15—16 puta u mjesecu uvijek uz polupane prozore, hladne vagone, na kiši, snijegu, vjetru, suncu, žegi, gladan, žedan, neispavan, umoran, onda bi znao što je željeznička dužnost. Šta će reći jedan redatelj kola, koji u 12 sati neprekidne službe načini oko 40—50 kilometara puta, koči kola, otkopčava lance i kopče teške po 30 kg. u svakoj službi barem 150 puta, što znači u 12 sati podići težinu od 4000—5000 kg. i to sve u 12 sati neprekidne službe i bez jela i bez pića, gol i otrcan. Što bi rekao, da na putu od Zagreba do Karlovca izbaca u peć mašine po 4000—5000 kg. ugljena a isto tako na svom povratku i to sve uz komad crnog kruha ili i bez toga, kako to čini ložač mašine, koji se za vrijeme svoga puta niti sjesti može. Za umirovljene željezničare molimo, da im se redovito isplaćuje nadoplatak od 100% na dosadašnju mirovinu, kako je taj nadoplatak već od mirovinske zaklade u Budimpešti odobren. Ovaj memorandum molimo da se protegne na sve državne i privatne"* željeznice kao na pr. na Južnu željeznicu d. d., Gutmanovu podravsku željeznicu itd. na sve ostale, jer dužnosti su kod svih željeznica jednake, a prema tabeli A. i B. trebaju svi jednake i plaće, da mogu prama današnjim prilikama sebe i svoju obitelj čestito obući i prehraniti. Sva ova beriva imadu se računati za radničke i podčinovničke kategorije na temelju 8-satnog radnog vremena, a za činovničke kategorije 6-satnog radnog vremena. Zato molimo gospodina Ministra, da izvoli ove naše predloge čim prije uvažiti, te nam unutri navedene skuparinske doplatke već za mjesec ožujak doznačiti i u buduće sve dotle, dok se prehrambene prilike i valuta ne urede. U koliko bi se pristupilo regulisanju plata, da bi se razlika ipak podijeli vala obzirom na minimalne unutri navedene zahtjeve. U koliko bi se živežne namirnice pojeftinile ili poskupile u tom razmjeru, neka se unutri rečeni skuparinski doplaci povisiju' ili sniziju. U Zagrebu, 21. marta 1919. Kao potkrepu, da su ovi naši zahtjevi opravdani podnijeli smo gospodinu ministru iskaz (to je A iskaz) u kome su kako se vidi, iznesene maksimalne cijene za pojedine živežne i odjevne artikle, kao i minimalna potreba, koju pojedinac za uzdržavanje svoga života treba. Te su cijene kao i količine robe određene po upravnima oblastima, pa su i po njima u originalu službovnim pečatima potvrđene. — 71 —