ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)
Strana - 474
preuzme upravu i nadzor nad županijskim arhivom, a županijski arhivar Josip Fućko, da sve svoje poslove ima »obavljati prema nalogom i uputam, koje će od vas primiti«. 16 ) Na prijedlog velikog župana Zagrebačke županije Kovačevića izabarn je 8. X. 1897. za uređenje županijskog arhiva Josip Karlo Fućko, rođen 1832. O njegovu se životu prije dolaska u županijski arhiv ne zna gotovo ništa, jer su spisi, u kojima se govori o njemu, nestali. Svršio je teologiju. Oko svoje 35. godine napušta svećeničko zvanje. 1871. nalazimo ga kao dnevničara kod vladinog odjela za Unutarnje poslove. Od 25. lipnja 1886., pa sve do 1897., kada je imenovan za dnevničara u županijskom arhivu, bio je namješten u statističkom uredu. U arhivu županije ostaje sve do svoje smrti (16. VIII. 1918). Josip Fućko poznavao je latinski i njemački jezik, ali to nije moglo biti dovoljno, da bude stručnjak u arhivskim pitanjima. Tada se smatralo, da je već znanje tih jezika dovoljno za uspješno sređivanje arhivskog materijala. Fućko je primio naloge za škartiranje arhivske građe odozgo, ali, izvršujući te naloge upravo je nemilosrdan prema spisima. Pogotovu je novija arhivska građa bila žrtva njegova , ne stručnog izlučivanja. Prilično podataka o njegovu radu u županijskom arhivu ima u »Za-, pisniku od primljenih službenih i izdanih iz arkiva brojeva . . .« koji je on sam tako nazvao i sam ga lično vodio. Tu ima podataka o svemu i svačemu: o stanju županijskog arhiva u XVIII. st., kratka bilješka o smrti Josipa Strossmavera, zatim pribilješke o nevremenu, koje je vladalo 1905., notice o rusko-japanskom ratu i t. d. Tu se nalazi i jedan zapis, koji nam zorno predočava stav, kojeg su »arhivisti« toga vremena imali prema spisima: »Prodaja starih knjiga i nepotrebnih spisa dne 18. prosinca 1902. sastavljeno po g. Dutkoviću u težini 29. met. centih po 6 kruna. Dobio sam 50°/o — ergo 87 Coronas.« Bilo direktno ili indirektno Fućko je učinio dosta štete za arhiv. Osim već navedenog on je umjetno stvarao i pojedine serije. Ima mnogo slučajeva, da je već signirane i složene spise iz pojedinih serija nastalih podnijelo je potpisano ravnateljstvo predstavku na predšasnika Vaše Presvijetlosti, kojom je zamolilo čuvanje i upravu županijskog arhiva. Ova predstavka ostala je sve do danas neriješenom. Dočim je uprava i uređivanje arkiva povjereno dnevničaru, koji uza svu svoju stečenu naobiazovanost i znanje teško da bude i in archivalibus savršen, onako kako to stručnjak te vrsti biti mora i kojem jedino može i smije povjereno biti uređivanje arkiva, a naročito izlučivanje t. zv. bezvrijednih arkivalija. Ukoliko je potpisano ravnateljstvo i osvjedočilo se, izlučeno je od godine 1896. mnogo spisa iz županijskog arkiva, koji su prodani nekim trgovcima u Zagrebu. Među ovim nalazilo se i takvih, koji bi bili svakako imali ostati u arkivu . . . ravnateljstvo kr. Zemaljskog arkiva se nada, da će uprava i čuvanje županijskog arkiva biti povjereno Zemaljskom arkivu, jer da je to u interesu samog županijskog arkiva.« (Reg. DAZ 90/1903). 16) »Napose molim Vašu Veleučenost, da izvoli učiniti nužne odredbe glede što pospješnijega škartiranja starih spisa, jer se godimice takvih sve više nagomilava, a mjesta za pohranu vrlo malo.« (Reg. DAZ 219/1903). — 474 —
