ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)
Strana - 461
spisi (civilni), 14) kriminalni spisi, 15) urbarijalno sudovanje, 16) revizioni spisi. — Neke od ovih grupa ne sežu sve do 1848, već su početkom 19. stoljeća prerasle u odvojene nizove. Tako se posebno vode obračuni tlake od 1814, računi seoskih općina od 1812, dok je kod grade vlastelinskog suda granica za civilne spise 1804, a kod kriminalnih 1813. godina. b) Računski spisi. Računska dokumentacija od kraja 18. stoljeća očuvana nam je u nekoliko nizova, u skladu sa razvitkom vlastelinske uprave. Upravno-gospodarska organizacija vlastelinstva obuhvata sada sve grane ekonomske djelatnosti jednog feudalnog dominija, koji u potpunosti koristi pogodnosti, što mu pružaju vladajući društveni odnosi. Prema stanju polovinom prethodnog, 18. stoljeća, očituje se proširenje poslovanja gospodarske uprave naročito u pogledu raščlanjivanja pojedinih gospodarskih ureda, koje su objedinjavali upravnik i žitničar baruna Petar-Antuna. Premda na čelu žitničarskog ureda nakon 1800. stoji službenik, koji i dalje nosi naslov kastnera, on sada ima mnogo uže područje budući da su se poslovi stočarstva i podrumarstva odvojili kao zasebni uredi. U latinskoj gospodarsko-upravnoj terminologiji na ima nju to dolazi do izražaja u nazivu »frumentarius«, naprama starijem »granarius«. Također se osamostalila šumarija, kao i građevinska djelatnost, koje je ranije izravno vodio i bilježio u obračunima upravnik (provizor ili administrator). Tako je područje računarskog ureda u užem smislu svedeno, što se tiče neposredne nadležnosti, samo na glavne izravne, novčane cenzuse. No zato je kao središnja računska oblast dobilo nadzor nad novčanim poslovanjem svih grana gospodarstva. Stalni boravak vlastelina na posjedu otklonio je potrebu za nekim vrhovnim upravnikom na imanju, pa glavnim pomoćnikom vlasnika u ekonomskim poslovima postaje upravnik računske kancelarije. Temeljna računska serija su Računi gotovine (t. zv. Rationes paratae, t. j. obračuni prometa gotovinom), gdje se godišnje prave zaključne bilance cijelokupnog poslovanja i tome dodaju računi kao prilozi.. Po istom sistemu uređena je i dokumentacija naturalnog poslovanja pojedinih gospodarskih ureda: žitničarskog, podrumskog, stočarskog, šumarskog i građevinskog, koja je sakupljena u seriji Računi gospodarskih ureda (Rationes Officiorum). Najkompletnija je građa žitničarskog ureda (od 1790. god.), dok je ostala prilično fragmentarna. I ovdje nailazimo godišnje zaključne bilance, s priloženim odgovarajućim dokumen^ tima. c) Popisi desetine. Dužnost kmetova da daju desetinu u prirodu sa svog selišnog zemljišta dala nam je seriju desetinskih popisa (Conscriptiones decimae). Tu se radi o crkvenoj desetini, koju je vlastelin uzeo u zakup od kaptola i biskupa u Pečuhu. Popisi su rađeni godišnje po selima, i sadržavaju obavezu i stvarno podavanje svakog pojedinog seljaka. Ova je grupa očuvana u kontinuitetu od 1775. do 1847. godine. — 461 —