ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 41

Pred narod izlazi Tajkov što je moguće lošije obučen, raskopčanom košuljom, neobrijan i t. d. jednom riječju hoće da se prikaže kao pravi siromah, ma da inače svojom tiskarom zarađuje lijepe pare. Na svakoj gotovo skupštini glavne su mu točke psovati gospodu, popove, vladu, današnji državni poredak i t. d., a najslađa mu je tema agrarna reforma, koju on narodu na svoj način tumači, nu posve naravno tako, da narod za njim upravo luduje. Njegovo mišljenje o agrarnoj reformi imao sam prilike čuti na konferenciji kod velikog župana, gdje me je pitao kakovo stanovište zauzima prema toj osnovi Narodno Vijeće u Zagrebu. Odgovorio sam mu, da Narodno vijeće ovu stvar više nema u rukama, jer je riješen je toga pitanja predano u ruke državnom ministarstvu. Nakon toga je on izašao sa svojim mišljenjem, koje je posve naravno čisti komunizam. Svi se posjedi imadu zaplijeniti i besplatno predati na razdiobu seljačkim i radničkim sovjetima. Svako ino riješen je je posve isključeno i mora neminovno dovesti do teške i krvave revolucije. Pokušao sam uvjeriti ga o neopravdanosti takove podjele, ali što god sam upotrijebio — i na što su mi i ostali povlađivali — bilo je uzaludno, jer on je bez pokušaja da obori moje protutvrđenje uporno ostao kod svog komunističkog stanovišta. Kako god je taj govorio pred menom, tako govori i pred narodom, pa onda nije nikakovo čudo što ga narod slijedi kao kakovog proroka. Boljševizam širi se ne samo među seljaštvom već i među vojništvom, a dapače i među boljim građanstvom — među potonjim naravno od straha — a širi se brzinom požara. Tajkova najviše podupiru tamošnji i okolišni Židovi, pa je posve opravdana moja davna tvrdnja, da su čitavom našem republikanskom i boljševičkom pokretu u prvom redu krivi samo zidovi. Mjesna inteligencija požeška, na čelu sa velikim županom Beloševićem, održala je istina bog u gradu i okolici nekoliko skupština, ali prigodom tih su ih osim kod jedne jedine u Brestovcu nadvikali Tajkovi pristaše, koji su im dobacivali razne njihove postojeće i nepostojeće grijehe iz vremena prijašnjeg sistema. Uslijed zasebnih prilika Šijačke metropole, i tvrdoglavosti mojih Šijaka posve je isključeno, da bi domaća inteligencija mogla nešto odlučna učiniti protiv širenja boljševizma. Na užoj konferenciji koju sam imao drugi dan sa velikim županom, mjesnim načelnikom, gvardijanom tamošnjeg samostana drom Predragovićem i jednim župnikom iz pokrajine, zamolili su me sva rečena gospoda, neka bi bezuvjetno i što prije došlo u Požegu nekoliko naših političkih prvaka, kao dr. Pavelić, dr. Šurmin, dr. Lorković. Dr. Anđelinović, Wilder i t. d., koji bi tamo održali skupštine barem na dva tri mjesta, te poradili na tome da narod o sadanjoj politici dobije novu i posve drugu orijentaciju, nego li mu je dao komunista Tajkov. Gospodo! Ne mislite, da sam čovjek, koji sve vidi crno i crni je nego jest, ne mislite da sam si dao to sve pripovijedati samo od pojedinaca, već znajte, da sam ja zašao među narod na trg, u najzabitnije gostione, gdje se niži slojevi i vojnici sastaju, pa sam tamo na vrelu imao prilike opaziti, da je djelovanje Tajkova daleko veće i pogibeljnije, nego su mi to sva požeška gospoda pripovjedala. Pošao sam i u okolna sela, tamo govorio sa ljudima i dobio iste utiske kao u Požegi. * Kod vanjskih opazio sam međutim, da hvala bogu narod još pravo nije shvatio Tajkova, odnosno ideje koju on nastoji raširiti, pa nebi trebalo ništa drugo nego, da pravi narodni ljudi zađu među narod, otvore mu oči i živom riječi prikažu ponor u koji ga vođi komunizam. O boljševizmu među srpskom -— 41 —