ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 408

Formular pisma dalmatinskih tipografa vlasnicima štamparija. P. N. Gospodine! Kao i na svima skupštinama tipografskih radnika cijele Austrije, tako i na izvanrednoj generalnoj skupštini koja je održana dana u riješeno je, da se upravi gospodi vlasnicima tipografija ovo: Neprestano poskupljivanje živeža i najpotrebitijih predmeta, kao i nagli porast u cijeni najmova, sili nas da upravimo ovo gospodi vlasnicima. Kad se svrne pogled na porast cijena, koji se izvršio naročito zadnjih deset godina* mora se bezuvjetno priznati, da povišica nadnica koja se postigla za zadnjega doba ne stoji ni u kakvome sarazmjeru sa ogromnim porastom cijena živeža i sviju predmeta, koji su najpotrebitiji radnicima. Radnički stalež, koji je staleški ustrojen, a ne u zadnjem redu tipografi, odavna vodi borbu obrane protiv ovoga sramotnoga kamatarenja na sredstvima opstanka. No do sada bez ikakva uspjeha! Dapače uprav kada je borba bila najljuća, agrarci nijesu zazirali da podignu cijene najpotrebitijim živežima do stupnja, koji se ne da postići. Dužnost je Vlade i Parlamenta da zapriječe ovo strašno kamatarenje, koje se radi za živežem. No ništa ne pokazuje znaka o tome. Vlada drži dobra agraraca stvarima, koje se ne smiju povrijediti, vjerojatno zbog toga, što se jedan dio istih stao okupljati u jednome kolu, kome se ona ne smije približiti; srčanost nije uvijek jedno između svojstva Vlada, a nijesu svi skloni da stave na kocku radi potreba naroda jedan uplivni položaj. Ni Parlamenat nije ispunio svoju dužnost. Pretresanje o prijedlozima prešnosti, koji se odnose na poskupljenje živeža, i bez obzira na činjenicu da su prijedlozi bili doznačeni jednom Odboru, pokazalo nam je, da ni oni gradski zastupnici, koji svoj zastupnički poziv imaju da zahvale onim koji se bave trgovinom i obrtom, ne razumiju koje su potrebe radničkog staleža, već svojim djelovanjem podupiru pače agrarce. Ne mogu ni Savezi obrtnika ni davaoci rada, koji su ustrojeni u Udruženja, biti pošteđeni od prijekora da, premda su morali u svome domaćemu gazdinstvu osjetiti plodove kamatarenja, koje se čini sa živežem, nijesu mu se umjeli oprijeti. Ni vlasnici tipografija, izuzevši njih malo, nijesu poduprli svoje saradnike u tako teškim prilikama; pitanja povišice nadnica, koja su opravdana prilikama koje postoje, bila su odbivena u većini slučajeva, premda na mnogim tržištima, pa čak i u nekim poznatim lječilištima, najmanja je . . . najveća. Prema današnjim skoro nepodnošljivim prilikama borba protiv kamatičnoga poskupljivan ja živeža mora se zajednički voditi. Nije samo poskupljenje koje zahtjeva zajedničko djelovanje, nego i napadaj koji se hoće da izvrši na kesu pučanstva: uvađanje novih posrednih i neposrednih poreza. Svi tereti, koji su već danas nametnuti radnicima, onemogućuju im, da doskoče potrebama sa današnjim naplatama, pa se stoga nije čuditi što se oni, da uzmognu nabaviti skromna sredstva za uzdržavanje, obraćaju svojim davaocima rada i traže povišicu nadnica. Vlada misli samo o novim porezima, a ne o tome da potraži nova izvozna područja prođe. Sklopljenjem razumnih trgovinskih ugovora obezbijedio bi se austrijskim industrijskim predmetima priličan izvoz; s druge strane u Austriju bi se moglo uvesti živeža, a tijem bi bilo moguće boriti se sa drskošću agraraca. Da se podignu prilike našega staleža nešto je osobito potrebito, — 408 —