ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 406

pod osobnim uplivom dovedu: eto, to je ideologija, sustav i rad patriotičkih stranaka, koje te izdaju i upropašćuju! Kaos, krađe, varanja i izdavanja, pospješuju proces rasula i ondje gdje su zubi vremena i naši udarci nešto izostavili. Hrvatske stranke nekoć su bile velemoć. Protunarodan rad, novi duh vremena i nove socijalne prilike, ubiše ih. Danas nemaju nikakove važnosti, van što njeni ostanci zaprijećuju trionfalni hod dalmatinskog naroda prema istini i slobodi. Dalmacija je puna likvidiranih ništaka i političkih mrtvaca. Narod ne mora svoju sudbinu njihovoj vezati. Njima neka ide prezirni ukor izdanog naroda, a narod neka povjerljivo k nama hrli, u bratsko kolo radnika, u čije grudi kuca srce za sve što ima dobra i uzvišena. Samo Socijalna Demokracija vjerno i odlučno štiti radnička prava, ona opominje narod da svi radnici imaju iste interese. Dakle radnici s radnicima za narod, a gospoda s vladom! Naši domaći političari od svakog kalibra neka znaju da ima i u Dalmaciji budno oko socijalizma, koje će slijediti svaki njihov korak, pa će narod alarmirati svaki put kada ga izdaju i tako pripravljati njima političku smrt a propast protunarodnim strankama. Dok se dalmatinski zastupnici penju na leđa naroda e da ih bečke ekscelencije vide kako im se pokorno klanjaju, pred njima plaze i revno vrše njihove zapovijedi, mi kličemo: Dolje izdajice! — Živio socijalizam! Politički odbor Socijalne demokratske stranke Poziv Osnivačkog odbora za osnivanje radničkog društva u Šibeniku. Drugovi, Radnici i Težaci! Na svim stranama vidimo, da se radnici udružuju u svoja udruženja (zadruge), da se ujedinjenom snagom uzmognu boriti proti svog najljućeg neprijatelja kapitala, proti izrabljivanja i bezpravlja. No, dok se naši drugovi na strani udružuju, dok se bore, dok iz borbe izlaze pobjednici, dok poboljšavaju svoje jadno i gorko stanje, dotle mi, radni narod, grada Šibenika i okolice spavasmo u tvrdom snu, kao da nam je sve najbolje, kao da nam ništa, a ma ništa manjkalo nije. Radni narode! U najzadnje doba vidimo, da je i kod nas počeo zapljuskivati tihi val naprednih ideja; vidimo, da su se i naši drugovi u Šibeniku počeli buditi i uviđati svakim danom sve to gore i teže uslove za obstanak svoj i svojih najmilijih. I radni narod u Šibeniku i okolici sve više uviđa današnje nepravedno, za svoju klasu robsko stanje, i svakim se danom opaža, da sve više i više kuva; da je sama iskra žeravice potrebna i da bukne borba na odpor protiv sve nepravde, u kojoj se najveći dio puka nalazi, protiv bezobraznog izrabljivanja širokih siromašnih slojeva, po nekolicini bogataških poduzetnika i izrabljivača, koji svoje velike kase napuniše zlatom i srebrom, trudom radničkim i težačkim, kojima izsisaše njihov znoj, popiše njihovu krv i zarana pobaciše njihove živote u pusti grob. — 406 —