ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)
Strana - 32
Zagreb, 17. I. 1919. Zapisnik tajnog vojnog redarstva o saslušanju Zvonimira Švrljuge, bivšeg potporučnika I. srpske dobrovoljačke divizije, uhapšenog 17. I. 1919. nakon povratka iz Rusije, gdje je učestvovao u redakciji »Svjetske revolucije«, organu jugoslavenske grupe komunista. Zvonimir Švrljuga, rođen u Hreljinu 14- septembra 1890. rimokatolik, neoženjen, svršeni jurista. U predmetu kako slijedi : Iza predanog ultimatuma Austrougarske Srbiji bio sam pritvoren kao politički sumnji vac, te sam nakon dva mjeseca pušten iz zatvora i predan u Rudolfovu vojarnu, gdje su me u mjesecu septembru unovačili. Od 53. pukovnije premješten sam odmah k 70. pukovniji, te sam u mjesecu martu 1915. pošao na rusko ratište kao jednogodišnji dobrovoljac. Istoga mjeseca dospio sam u zarobljeništvo, te sam predan u logor Simbirsk. Tu sam bio oko mjesec i pol dana, a onda odposlan na poljski rad u Harkovsku guberniju, gdje sam proboravio 6 mjeseci. U to vrijeme obratio sam se pismeno u Niš na srpskog ministra Ljubu Jovanovića, kojega sam od prije poznavao, da me svojom intervencijom oslobodi iz zarobljeništva. Odgovorno na moju zamolbu primio sam od jednog njegovog činovnika obavijest, da se obratim na srpsko poslanstvo u Petrogradu. Posljedica toga bilo je naređenje ruskog ratnog ministarstva, da se imam poslati u Kijev. Iz Kijeva sam bio odaslan u Odesu na dispoziciju g. Dru Milanu Šajnoviću, koji je u ono doba vršio funkcije glavnog opunomoćenika za obskrbu srpske vojske u Srbiji. On me je tamo zaposlio te me je oko 1. marta 1916. poslao kao svog činovnika u Aleksandrovsk. Tu sam ostao do oktobra 1916. Onda sam, pošto je taj ured bio likvidiran, vratio se natrag u Odesu, gdje sam živio sasvim privatno uz materijalnu podporu tamo bora većeg beogradskog trgovca Čirkovića, koji je prije izdavao tamo »Slovenski Jug«.U Odesi poslije ruske revolucije nastao je pokret u prvom srpskom dobrovoljačkom korpusu, u svrhu saniranja prilika u korpusu. U ime disidenata pošao sam koncem marta 1917. u Petrograd, da se zauzmem za njih, da budu primljeni u rusku vojsku. Usput u Moskvi sreo sam nekih pet časnika, koji su u istoj misiji putovali u Petrograd, pa sam usljed toga jednostavno pošao s njima u Petrograd i prepustio njima svu brigu. Ja sam tamo dobio mjesto kod jednog osiguravajućeg društva i ostao do marta 1918. u Petrogradu. Odatle sam pošao u Samaru iz bojazni pred napredovanjem Nijemaca. Iz Samare otišao sam nakon pol mjeseca u Moskvu. U Moskvi odlučio sam sa drugovima, među kojima je bio Kovačević, Lapajne, Gorup, Šimunović i neki drugi, osnovati socijalistički organ, kojeg smo faktično i osnovali prozvav ga »Svjetska revolucija«. Ja sam već iza drugog broja tog časopisa iz redakcije istupio te živio opet privatno u Moskvi od potpore prijatelja do novembra 1918. kad sam čuo za revoluciju u Austrougarskoj monarhiji i odlučio poći u moju užu domovinu. Do Braile sam doputovao sam, a onda sam se priključio jednom transportu naših vojnika, koji su putovali iz Odese kući, i tako stigao dne 26. decembra u Zagreb, a zatim sam odputovao kući u Hreljin, odakle sam se vratio jučer u Zagreb, da si tražim mjesto. Prekida se u 6 sati uveče, te će se nastaviti slijedećeg dana. DAZgb PrZV 6-141175-15371 1919. — 32 —
