ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 218

3. aprila tek. god. došao je iz Koprivnice Franjo Ljuština, činovnik, i odmah je rešeno, da se pokrene list pod imenom »Crvena Zastava«. Štampariju nismo imali, već po nalogu mađarske vlade mi smo ove štampali u štampariji »Palas« na otvoren račun a Matuzović je bio dobio o tome pismeni nalog štampariji od strane Bele Kuna ili Pora. Glavni urednik lista bio je Ljuština za hrvatski jezik, a Vukičević za srpski. Na prevodu sa mađarskog na srpski radio je neki Belesslinov svršeni bogoslov a sada činovnik a rodom je iz Novog Sada ili iz Kamenice u blizini Novog Sada. On je i sada u Pešti, a gdje stanuje neznam. Bilo je još nekih prevodilaca, ali su oni radili u prosvetnom odelenju mađ. vlade, te zbog loga ih lično neznam. Više nije nitko radio na našem listu. Prvi broj je izišao 9. aprila a poslednji 1. avgusta, kada je pala i vlada. Na agitatorskim letećim listićima i brošurama radio je Ljuština i Vu­kičević. Listića smo izdali oko 22 razna primerka, ćirilicom i latinicom a bro­šura 4. Pored toga Prosvetno odel jenje je izdalo još 7 brošura i 16 ili 17 letećih listića. Početku smo štampali list u 25.000 primeraka a u junu mesecu spalo je na 8.000 zatim poslije list je izišao u 6.000 primeraka i u smanjem farmatu na 2 stranice. Ovo je bilo zbog toga što nam je od strane vlade kazano, da štedimo hartiju. Stalnih predplatnika bilo je 180 a to su gotovo svi oni, koji su bili članovi socijal. frakcije. U Pešti i okolini prodavano je oko 500 komada a 1.000 komada smo davali besplatno za zapadnu Ugarsku. Ekspedicija lista je vršena dvaput nedeljno po kuririma i to mi smo slali: 1.) po 2.0000 komada u Kiskungalas 2.) 4—6.000 komada u Komlo 3.) oko 2.000 komada u Gyeckenyes 4.) oko 2.000 komada u Kapošvar, 5.) u Szombathely slali smo po hiljadu komada samo onda, kada je to vlada naredila. Također redovno smo davali po 1.500 komada mađarskoj propagandi odelenju za Jugoslaviju i oni su ovo slali preko Se­gedina za dalje a išlo je preko Ersehcsunada i Szatmaza koja su mesta na granici Ja sam vršio svu ekspediciju lista preko kurira od kojih poznajem ove: Talos Petar, berberin iz Pešte, a rodom je mislim iz Bačke, Vladimir Lukić, bravar, koga nam je preporučila mađ. propaganda, Josip Hajsler, berberski pomoćnik, mislim da je iz Hrvatske, a bilo je još 5 srpskih vojnika, koji su samo za to upotrebljavani. Od njih znam samo nekog Jovanović a i Stojkovića, ali odakle su tačno neznam, samo znam, da su iz Srbije. Jovanović je bio još ranije u Pešti, a ovi drugi su prebegli preko demarkacione linije. Njima je bila plata K 1.000 mesečno a kad su bili na putu, imali su još K 30 dnevno. Dužnost im je bila, da list odnesu na određeno mesto na demarkacio­noj liniji, a put je trajao najviše 3 dana. Za koje je mesto koji kurir nosio, to nismo vodili, jer su se menjali. U Komlo je list predavan nekom Noje, koji je bio poverenik na stanici a on je dalje slao za Jugoslaviju po ženama, deci a najviše po rudarskim radenicima, koji su bili većinom iz Pečuja. Cuo sam da su prenosili ponekad i kolima a većinom u manjim paketima. Iz Komloa preneseno je najviše za Pečuj, a kome je tamo predavano ja neznam, jer nikad tamo nisam ni bio. Ovo zna Noje, koji je stalno 1 živeo u Pečuju, a po zanimanju je rudarski radenik.. U Kapošvaru je list predavan Dr. Hajdu advokatu, koji je iz Pečuja a gde se sada nalazi ja neznam, ali u Pečuju mislimo da ima porodicu. Kome je odatle slato, ja neznam. — 218 —

Next

/
Oldalképek
Tartalom