ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)
Strana - 216
prenese u Peštu zato što je tada mađarska socijalistička partija isplatila oko K 25.000 duga socijalističke organizacije i troškova oko kirije za štampariju i ost. Tada je u Novom Sadu bio kao glavni sekretar Jočak Kaiman, koji je bio protivan premeštaju lista. U tom vremenu bila je već u veliko ofanziva srpske vojske i nije se uspelo, da se list preseli u Peštu. Tada sam i ja bio na vojnoj dužnosti u bolnici br. 16 u Pešti. 3. novembra dobio sam nalog od mađarske socijalističke organizacije u Pešti, da idem u socijalističku agitaciju u Bačku. Tada su samnom bili određeni i ovi: BATIC, tipografski radnik i VARGA, stolarski radnik. Tada smo sa sobom ponijeli leteće listove: na srpskom, mađarskom i nemačkom jeziku. Njihova sadržina bila je ova: »Mi nećemo rat, sa svima hoćemo mir, živjela republika«, i još nekoliko agitatorskih lista. Prvo smo u Subotici održali tri tajne sednice u organizacijama? poljođelskoj, tipografskoj i željezničkoj. Tada smo opštili najviše sa sekretarom organizacije Kolmarom, činovnikom blagajne radeničke bolnice!. Na ovim sednicama smo propagirali republiku a sem Kolmana tada nas je pomagao i vladin poverenik čijeg se imena ne sećam. Poslije dva dana bavljenja otišli smo u Samobor, gdje smo povereniku peštanske vlade predali pismo od peštanske socijalističke organizacije. Ime ovog poverenika neznam. Tu smo održali jednu sednicu u zemljoradničkom savezu pa smo se sutradan vratili u Peštu, pošto je već u veliko počela dolaziti srpska vojska. 12. novembra prošle godine po dolasku sa svog puta ja sam pušten iz vojske a odmah dobijem nalog, da još sa 12 lica idem u Čaktornju i okolinu radi agitacije. Ovo je mesto u Međumurju pod Jugoslavijom. Samnom su tada otišli Batic, Varga i dva brata Puštaj i iz Lendave. Na ovom putu bio sam 8 dana, pa se vratim natrag a njih ostavim. Meseca decembra na zahtev temišvarskih socijalista ja i tri druga budemo poslati na raspoloženje Dr. Rothu Oto-u i temišvarskoj socijal. partiji, radi agitacije. Samnom su tada bili Munčan Viktor, Rumunj, Bešoan Vlada, Rumunj i Juga Svetozar bravar iz Pešte. Tamo smo ostali 4 nedjelje. Dužnost nam je bila, da svuda sprovedemo našu agitaciju; da se mi socijalisti nećemo mešati u visoku politiku, ali zahtevamo slobodu udruživanja, kako politički tako i stručno. Ovakvu prestavku poslali smo samoj Srpskoj vladi, kao i generalu Djordjeviću u Temišvaru i francuskom generalu Rambeti. Odgovor po ovoj predstavci nismo dobili, ali smo ipak i bez dozvole vršili agitacije po okolnim selima. Tada je bio u Temišvaru neki Rot kao poverenik mađarske vlade, kod koga je radio kao pisar neki mladić popov sin. Ovaj nas je podkazao srpskim vojnim vlastima, da mi agitujemo protiv Srbije. Tada sam bio sa još dvojicom u Vršcu i to sa Jugom i Munčanom. Mi smo u Vršcu samo predali našu proklamaciju, koju su podpisali 20 lica u ime temišvarske socijal. partije. Ovo smo predali jednoj ženskoj u savezu metlarskih radnika s tim da ona uvečer preda predsedniku saveza. Tada nas je već počela da goni vlast i jedan vojnik nam reče, da goni neka tri sumnjiva lica. Bilo nam je jasno, da smo mi to. Munčana su odmah uhvatili na stanici i kod njega su našli neku knjigu Lenina. Mi smo uspeli, da odmah pobjegnemo kolima u Temišvar. Fijakerista nas je vozio do mesta Dete, odakle smo uzeli drugog, s kime smo došli u Temišvar. Tada smo ostali u Temišvaru do 15. januara tek god. gde su mi bili obećali mesto u blagajni radeničke bolnice, ali pošto — 216 —