ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 212

Draga Sestro, Već je prošlo pet godina odkad nisam primio od tebe pisma do prekjuče. Na 25 studena ove godine sam primio Tvoje pismo što si ga pisala na prvog listopada. Možeš si misliti kako me je razveselio kad sam ga primio, nisam ga trebao otvarati bio je otvoren po cenzuri u Hrvatskoj »sigurno- po srpskoj demokratskoj upravi. Sva sreća je da si ostala na životu u toj nesretnoj Europi, ljudskoj klaonici. Siromašni narod, seljak otrgnut od svoje motike i tvorničar od stroja, ne od svojeg, nego svoga gospodara kod koga je robovao dnevno za par groši, bio je bačen u ludnicu ljudskog klanja, dok su njegovi gospodari natrpali, sada kao nikada svoje džepove. Poslije svega toga plesanja po europskim poljanama, i nekoliko milijuna mrtvih čujem glas da je zemlja poskočila tako na visoko da bi si i sam »bog« morao očupati onu sijedu bradu kad bi htjeo iskreno misliti. Bit će sigurno da će morati »oni«, koji stvaraju na ovoj zemlji raj za bogataše a pakao za sebe, potjerati k vragu one figure sa titulama i zlatnim nakitima, pak stvoriti i za »sebe« već jednom raj. Pišeš mi da je kod vas tamo slabo, ljetina je slaba, a tko će se pobrinuti za prostog »seljaka«. Gospoda se natežu za granice, za grbove, za masna mjesta u službi da što više pomognu uzdržati »njegovo veličanstvo« u Beogradu, da prikuju ili okuju što čvršće lance ropstva na radnika. Da, treba stvoriti zakone da se uguši svaka zdravo misleća osoba. Da li se iko sjeti da se nahrani gladnu obitelj. O, ne, to bi bilo odviše truda. Narod viče kad bi nam « dragi bog« pomogao. Bogataši isto kažu tako, popovi mole boga da kralja dugo zadrži n-; životu, da bi još koji rat navjestio. A komu zapravo da pomogne? Kako izgleda da on pomaže samo onima nekolicini, a ogromna množina ljudskog čovječanstva umire od gladi. O stvoritelju ovog bogatstva pomogni si sam! ako nećeš da ostaneš vječit rob. Na prvom mjestu kad dobim od kuće pismo mislim da sam najsretniji čovjek na ovoj zemlji, kako ne bi bio? kad ljubim svoje roditelje, braću i sestre. Ali kad čujem u kakovom položaju se nalazite onda se ne osjećam najljepše. (Ostalo ispušteno.) DAZgb PrZV 6-14/247-1920. Napomena: Pismo je zaplijenila zagrebačka vojna cenzura (r. br. 321). 139 Zagreb, (prije) 11. XII. 1919. Letak Centralnog odbora SKOJ-a, kojim se obavještava proletarijat Jugoslavije o štrajku glađu zatvorenih komunista. Proletarijatu Jugoslavije ! Drugovi ! Masa naših najboljih drugova već mjesecima čame po jugolavenskim tamnicama, bez istrage, bez suda. Prije su nas zatvarali i vešali kao veleizdajnike, sada nas proganjaju kao boljševike! Ali Austrija bila je kulturnija od demokratsko-socijalističke vlade Jugoslavije, jer ona je ljude stavljala pred sud i sudila ih. Demokratska i socijalistička vlada Jugoslavije drži ljude u zatvoru, za koje je bjelodano dokazano da su nevini; protiv njih ne vodi se — 212 —