ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 194

da« kao i »Slobodnog građanina«, gdje se pod naslovom »Tko je kriv« rekapitu­liraju sve okolnosti, koje su štetno bačene u narod, da ga još više otruju i uguše u njemu svaku vjeru u »sposobnost obstanka sadašnje forme države.« Uočiv sve to, kazati ću glede pojedinih navedenih varaždinskih glasila.,sli­jedeće: Političarima »Volje Naroda« poričem odlučno poznavanje psihe ovdašnjeg naroda i ako podjedno ne mogu ustvrditi, da nisu »bona fide« htjeli ovaj narod učiniti lojalnim državljanima recte — prijateljima Srba. Ni agrarna reforma, a ni kadkada nezgrapno mimoilaženje i zapostavljanje oblasti, nije ih dovelo do cilja, što su dokazali dogođaji od 23. Jula o. g. Oblast, sa poštenim upravnicima na čelu, nije se trebala taj dan skrivati po zakutcima tuđih dvorišta, nego je i taj dan, kao i svaki dan prije, prolazila čiste savjesti među narodom, koji mu svakom prilikom, zasluženu poštu odaje. U kratko, političari oko »Volje Naroda«, nisu do danas pokazali vještine, kojom bi poslužili preuzetoj zadaći, u korist države. Što se tiče političara oko »Slobodnog Građanina«, koji nosi u glavnom obilježje »sređivanja prilika«, počinjaju se neoprostive nezgrapnosti u interesu obstanka sadanje forme države, od strane glavnog pokretača tih novina, koji ne može pregoriti, što kao »mnogogodišnja politička veličina«, ne vodi u na­rodnom predstavništvu, — valjda glavnu riječ. Vječno trvenje između demo­krata oko »Volje Naroda« i »Slobodnog Građanina«, doprinijelo je mnogo to­me, da su pristaše socijalno-demokratske stranke, dobili u svoje ruke ulicu grada Varaždina, a od ovostranog područja, obćinu Petrijanec, koje je jedno i drugo bilo nekad na strani današnjeg gradonačelnika Dr. Pere Magdića. Pristaše socijal-demokratske stranke podigli su se nakon proglašenja bolj­ševičke vlade »Lenjina i Trockija« u Rusiji, a još više boljševizmom Bele Kuna u Mađarskoj, pa su gotovo neopazice dobili ulicu grada Varaždina u svoje ruke, što je sve dovelo do događaja od 23. jula o. g., kojima su namjeravali do­biti vlast u svoje ruke. Nu kako poslije spomenutog događaja, strančarske prilike u gradu Varaž­dinu nipošto na bolje pošle nisu, namiče se pitanje, kako da se tome u interesu same države doskoči. Uprava, jedino vrhovna uprava županije, poduprta čvrsto odozgora, mogla bi pritenuti uzde razpojasanim političarima, od kojih jedni samozvani, a drugi usljed povrijeđene taštine, kvare narod danas u korist trećega (internacio­nalca, republikanca ili bolje rekuć čistog boljševika), a za kratko vrijeme mo­guće kome trećem, odnosno četvrtom u korist«. Na ove navode slobodan sam naslov upozoriti na moje prvo uredovno iz­vješće od 21. lipnja 1919. broj 1355 Res. DAZgb PrZV 6-14/4788-1919. prior, k 4367-1920, 8694-1919. 123 Zagreb, 8. VIII. 1919. Državno odvjetništvo predlaže Predsjedništvu Zemaljske vlade, da se zabrani izlaženje »Istine« i »Plamena«, koji kao komunistički listovi »ugrožavaju državne interese i javnu sigurnost« . Kao šefu građanske cenzure u Zagrebu, čast mi je izvijestiti, da povre­meni tiskopisi »Istina« (glasilo Socijalističke radničke partije Jugoslavije (ko­— 194 —

Next

/
Oldalképek
Tartalom