ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 139

Postoji bojazan da će i ostalim agrarnim odbornicima biti podmetnut požar, ako se brzo ne odašalje vojnička pomoć. Ta vojnička pomoć je tim potrebnija, pošto su dne 29. lipnja 1919. kod demonstracija protiv opć. agrarnog odbora po samim izgrednicima bili pozvani srpski vojnici koji su smješteni na vlastelinstvu Kušević i Jordis u Šemovcu te su odneli pušku agrarnom odborniku, koji je branio provalu u uredovnicu agrarnog povjerenstva i prepriječio uništenje spisa. Tim činom je pogodovano rulji koja navaljuje na agrarno povjerenstvo. To su sve sami protudržavni čini koji pogoduju propagandi protiv ovakvog ustrojstva države; pak bi se imali najenergičnije prepriječiti. Umoljava se stoga naslov da u svrhu uspostave reda i mira u obćini Jalžabet odašalje u tu obćinu jednu pripomoćnicu od 15 ljudi sa jednim časnikom u svrhu da se svi huškači i bunitelji mogu privesti zasluženoj kazni. DAZgb VŽ 1606-1919. 85 Varaždinske toplice, (prije) 7. VII. 1919. Gizela Blažić, sekretar Odbora Radničkog vijeća piše Mihovilu Danku, sekretaru socijal-demokratske organizacije u Varaždinu i uredniku »Bratstva«, o organizacionoj i političkoj aktivnosti socijalista u Varaždinskim toplicama i okolici. Cijenjeni druže! Ta gdje ste Vi svi da Vas nikad naći nije moći? Ja ali svršavam svoj posao u krevetu bolestna već par dana — nahladih se. Uvjek ću Vam prilikom slati dopis jer sad i opet ti otvoreni listovi moraju ići, te ih zabacuju, to im je svrha — Vi mi isto nastojte slati prilikom. Dakle što je s Vama u Varaždinu? »puntate« se jelte? i slažete revolucije (ne Vi već oni na koldvoru) a nama pišete da umirimo ljude, a u nas sve mirno — no bukne li uistinu revolucija tad doduše ni mi nećemo mirovati — kako svi tako i mi al za sad najveći mir ovdje vlada — našu družicu Bujanec udario jedan vojnik u toj narodnoj »revoluciji na kolodvoru« te je ona prisustvovala cjelom činu i »slabo ranjena« (izgrebena po licu). Da li se vi bojite bolševika? mi ni najmanje, ne odobravam doduše ubojstva i krvoprolića, no to će morati biti jer nam ne dadu milom onda će se morati upotrijebiti sila, ta htjeli bi nam mrsko »kraljevstvo« narinuti i još gorje okove od starih nametnut — volim slavno umrieti no živjet sramotnim ropskim životom. Ove hulje srpski vojnici ovdje upravo izazivlju naš narod no mi to sve ustrpljivo podnašamo no zaboravit tog nećemo. Kuju u zvijezde svog »Petra« i da on mora biti naš kralj. Kunu nam šokačke bogove da ćemo mi onda već pamtit kad dođemo pod »Srpsko carstvo« svi da moramo biti Srbi, Korača i Bukšega treba ustrijeliti — jedan se dapače izrazio, da će ga on prvom sgodom ustrijelit. Brutalni su do skrajnosti pretražuju kuće otimaju svilene marame (to barem nije vojničko) tuču kundacima ljude a žene najrađe vežu i tjeraju sudu bez ikakva razloga. Ta ti se služe njekadanjim turskim sistemom — svijet jest previše dobar i ustrpljiv al i uzrujan nezadovoljan do skrajnosti, zar je onda čudo ako će i oni taj boljševizam vratit boljševizmom, ne to se ne će i ne može dugo tako podnositi. — 139 —