ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)
Strana - 9
lucionarnu situaciju u Jugoslaviji, a samim tim i neposrednu opasnost za vlast buržoazije. Na komuniste se bespoštedno i autokratski oborio ministar unutrašnjih poslova Svetozar Pribićević, koji sa svog položaja nije tolerirao nikakove sumnje čak ni na formu vladavine u novoj državi, 7 ) gdje još nije izabrana Ustavotvorna skupština i gdje još nisu rekli svoju riječ od naroda izabrani predstavnici. Rješenost buržoazije da obračuna sa radničkim pokretom pokazala se i u zabrani proslave Prvog maja 1919., kojû su komunisti usprkos zabrani održali, a desničari su samo uložili protest u Privremenom narodnom predstavništvu i zadovoljili se odgovorom vlade. Progoni komunista učestali su naročito nakon Kongresa ujedinjenja, kad je formalni rascjep na ljevicu i desnicu bio potpuno evidentan i za vlast. Do tada je režim bio gotovo jednako oštar prema ljevičarima i desničarima, no od tada progoni gotovo isključivo komuniste i »nepodijeljene« socijaliste. 8 ) U Hrvatskoj je politiku režima revno provodio ban, koji bijaše ovisan i odgovoran vladi u Beogradu. Vij-est o sazivu Kongresa ujedinjenja izazvala je bojazan kod Zemaljske vlade, pa je ova predložila Pribićeviću da zabrani održavanje Kongresa u Brodu, što je on i učinio. 9 ) Zemaljska vlada izdala je putne isprave za zagrebačke delegate na Kongresu ujedinjenja tek nakon vijesti iz Ministarstva unutrašnjih djela, da je odobreno održavanje Kongresa u Beogradu. 11 '; Međunarodna solidarnost proletarijata Hrvatske i Slavonije isticana je bez prestanka, a naročito se vidno istaknula za vrijeme socijalističke revolucije u Mađarskoj. Još od januara 1919. započela je propaganda lecima,' koji su imali revolucionarni i antimilitaristički sadržaj, te su uvijek isticali solidarnost sa socijalističkim revolucijama odnosno svjetskom proleterskom revolucijom. Već u martu šireni su leci s potpisom »Jugoslavenska komunistička partija«, kad još ona de facto nije bila 7) Vidi dokumenat ovdje objavljen pod br. 3. (Dalje: dokumenat br.). 8) Nepodijeljeni socijalisti u Hrvatskoj i Slavoniji bili su u Varaždinu i Zagorju, uglavnom pod utjecajem slovenskih socijalista, u želji da sačuvaju jedinstvo pokreta, a djelomično i jer su stajali po strani od rascjepa, koji se događao u Zagrebu. Treba istaknuti, da su zagorski socijalisti ipak bili pod utjecajem komunista, iako je prividno izgledalo, da je jači utjecaj Koraćeve grupe. Naročito jak utjecaj na zagorske socijaliste izvršila je Mađarska socijalistička revolucija, a izvjestan broj zagorskih socijalista je i aktivno učestvovao u toj revoluciji. Treba skrenuti pažnju naročito na Josipa Drvarića i Gizelu Blažaić iz Varaždinskih toplica i rudare u Ivancu braću Pahić, koji se često spominju ovdje u dokumentima. 9) Dokumenat br. 35. 10) Dokumenat br. 42. Od navedenih zagrebačkih delegata na Kongresu ujedinjenja zastupali su sušačku organizaciju (pored Svetozara Lazarevića) Slavko Cihlar i Rudolf Antolić. Rudolfu Antoliću nije na Kongresu verificirano punomoćje radi neke afere zbog maajka 700 ktuna u ORS-ovoj sekciji kožaraca u Zagrebu. Antolić je u istražnom zapisniku pred zagrebačkom policijom 20. VIII. 1919 izjavio: . . .' a kad sam vidio kako razviti revolucionarni svrab u nekih članova Kongresa, uslijed čega su mirniji elementi bili na Kongresu posve nemogući, jer nijesu mogli ni do riječi doći, zamolio sam Đuru Cvijića kao referenta u verifikacionom odboru, neka moj mandat ospori.« Antolić je nakon toga isključen iz SRPJ(k).
