ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)
Strana - 106
Na depešu od 18. maja 1919. povodom interpelacije narodnog poslanika Vitomira Korača i drugova o zabrani proslave 1. maja izvještavam: Državna uprava postupala je mjesece i mjesece najliberalnije prama svim političkim pokretima, te je unatoč mnogih ogrješenja o postojeće kaznene zakone i s naročitim obzirom na slobodarska načela puštala nesmetano djelovanje svih frakcija socijalističke partije, i to sve dotle, dok nije imala sigurne i konkretne mnogobrojne dokaze, da je rad pojedinih frakcija socijalističke partije posve protkan vještom mrežom neprijateljske boljševičke agitacije izvana. Državna je uprava trpila iz slobodarskih načela svako i najšire idejno razlaganje programa socijalističke partije, makar se je gotovo posve pokrivalo sa rastvornim radom komunističkih partija Mađarske i Rusije, sve dok nisu na našu teritoriju došla neprijateljska sredstva i agenti, da provode u život destrukciju sadanjeg državnog organizma u svrhu organizacije komunističke diktature. Veći dio socijalističke partije poistovjetio se sa ovom neprijateljskom komunističkom akcijom izvana, dok umjereniji elementi ili nisu mogli ili nisu htjeli, da posve odvoje svoj rad. Nu glavno je, što nisu izrazito ustali niti idejno protiv te tuđinske propagande s dovoljnim konsekvencijama, a kamoli da izvedu izrazitu secesiju i protuakciju, pa državna uprava naravno da nije u stanju voditi posve odlučen postupak o našim t. zv. umjerenim socijalistima. Da se točno osvijetli ovaj tuđinski državorastvorni rad i iscrpivo izloži konkretni materijal trebalo bi napisati jednu veliku knjižurinu, čitati je dane i dane na tajnim sjednicama i, dok bi se taj posao obavio, nakupilo bi se sa svih strana toliko novog gradiva, da se ne zna, kad bi se prestalo. Toliko je tuđinska akcija protiv nas. Gledom na to bit će dovoljno iznijeti nekoliko konkretnih činjenica, koje će pokazati, da državna uprava nije mogla dalje ostati pasivna ispred neprijateljskog razornog pokreta po našoj teritoriji niti obzirom na vanjske, niti obzirom na unutarnje sadanje prilike. Iznosim samo neke utvrđene činjenice najnovijeg vremena prije i poslije 1. maja, iz kojih će se vidjeti, je li državna uprava bila dužna, da kalmira razorni rad socijalističke partije na našoj teritoriji. Puštajući s vida činjenicu, da su članovi socijalističke partije u Hrvatskoj i Slavoniji isključivo najsiromašnija klasa pučanstva zajedno sa svojim vođama, a ipak da su u nekoliko mjeseci bili u stanju organizovati na tucete novina, što iziskuje u današnje vrijeme milijunske troškove, unijet će nekoliko primjera dovoljno svijetla, kako na našoj teritoriji protiv našeg državnog organizma vješto i organizirano funkcioniraju tuđi kapitali i tuđi agenti. U Osijeku su uhvaćeni na činu članovi nepodijeljene socijalističke partijske organizacije, i to prije 1. maja, u radu za komunistički prevrat. Kad su poveli svestranu komunističku agitaciju po okolici primili su iz Mađarske 7 vrsta proglasa u raznim jezicima i pismima, te su članovi nepodijeljene organizacije u društvu sa mađarskim agentima oblijepili cio grad i okolicu s tim proglasima, koji međutim pozivlju na bunu ovako: »Sklopili smo savez sa slavnom Sovjetskom Rusijom i crvenom armijom naših ruskih drugova, koji se već približuju gromkim, silnim korakom Karpatima i žure k nama živim proletarskim oduševljenjem, da stupimo u zajedničku borbu za oslobođenje proletarijata. Tražimo bratski savez i s Vama. Podupirat ćemo Vas s drugarskom ljubavi u borbi za slobodom proti Vaših tlačitelja. Proletarci vojnici, Srbi, Hrvati i Slovenci! prokleta zvijerska bije— 106 —
