ARHIVSKI VJESNIK 2. (ZAGREB, 1959.)

Strana - 98

izbornoj zbrci, gdje se zapravo ne zna, koga izabrani poslanik zastupa i kome je zapravo odgovoran, sada se sastaje kongres radničkih, vojničkih i seljačkih vijeća, u koja se biraju članovi samo na 6 mjeseci. Sad se zna, po kome su pojedini zastupnici izabrani, koga zastupaju i kome su odgovorni. Izbornog prava glasa ne uživaju osobe, koje živu od kamata ili rente. Izbornog prava isto tako nemaju oni, koji unajmljuju radnu snagu za svoj osobni dobitak, jer od vrijednosti, koju stvara taj unajmljeni radnik, nema ni on sam a ni ostalo čovječanstvo koristi. Svu korist vuče iz te prodane radne snage samo kupac — kapitalista. Parlamenat znači diktaturu (vlast) bogataša a vijeća znače demokraciju, pravu demokraciju čitavoga radnog naroda. Danas u vrijeme odlučnoga boja između proletarijata i njegovih izrabIjivača ne smije nijedan izrabljivač kapitalista dobiti udjela na vladi. Vlast pripada sasvim i isključivo samo radnom narodu i po njemu opunomoćenim zastupnicima u radničkim, vojničkim i seljačkim vijećima. Da se otstrane parazitski društveni slojevi i digne gospodarska organizacija uvedena je sveopća radna dužnost s lozinkom: »Tko ne radi, neka ni ne jede«. Veliki su posjedi predani u ruke radnoga naroda i pretvoreni u gospodarske komune uz kolektivno (društveno, zajedničko) obrađivanje. Mali su posjedi ostavljeni seljaštvu, jer se pretpostavlja, da je maloposjednik sirotinja, koja svojim vlastitim žuljevima obrađuje zemlju. Velika su fabrička poduzeća oduzeta njihovim prijašnjim vlasnicima i predana centraliziranoj radničkoj upravi. Na čelu te uprave stoji vrhovno vijeće za narodno gospodarstvo. Banke su podržavljene t. j. prešle su u ruke samoga naroda. One su pretvorene u neku vrst sveopćega knjigovodstva, koje obuhvaća čitavu organiziranu produkciju. Vanjska je trgovina podržavljenja. Tim je dobila značaj državnoga kompenzacionoga saobraćaja s inozemstvom za opskrbu zemlje živežnim namirnicama surovinama i svim ostalim nužnim artiklima. Sav se ovaj prelaz iz staroga društva u novo može obaviti jedino diktaturom proletarijata. Diktatura je proletarijata, kako smo već prije spomenuli samo sretstvo a ne cilj. Ona mora biti tim oštrija, čim revolucija dolazi u teži položaj . Lenin kaže u jednome otvorenom pismu na američke radnike: »Revolucionarna je borba proletarijata proti staroga svijeta silovita, krvava i puna strahota«. A za Trockija znači ruska revolucija »ogorčeni, neprekidni, čas skriveni a čas otvoreni građanski rat«. Tako smo u kratkim potezima prikazali, da naši ruski drugovi nisu razbojnici, krvoloci i palikuće, kako ih to u kapitalističkim zemljama građanske novine slikaju. Ne, oni su najveći prijatelji i zaštitnici radnoga naroda na cijelome svijetu, koji se sve silnije i snažnije diže, da strese lance kapitalističkoga jarma. Približuje se dan bratstva i sloge svih naroda i svih ljudi. Dolazi epoha — III. Internacionale. — 98 —