ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 92

čitav civilizovani svijet ustao je protiv Njemačke ne zbog toga, što njemački narod ne bi imao prava na ravnopravnu eksistenciju sa ostalim narodima, nego zbog toga, što je suština njemačke vlasti i njene kulture nesreća po čovječanstvo. Kultura, koja sistematski unosi svima sredstvima nemoral u sve nenjemačke narode; kultura koja razvija najniže instinkte u nenjemačkim masama da ih razdvoji i zavadi među sobom, pa da onda svojom grubom vojničkom rukom podloži sve u svoju službu, eto, to je današnja njemačka kultura, to je slika Mittel-Europe. Nauka, znanost, tehnika, sve je to imalo i ima da služi njemačkom planu, da zavlada svijetom. Treba se sjetiti njemačkih sredstava i metoda u Rusiji i među potlačenim narodima Austro-Ugarske. Širenje alkoholizma, širenje pornografske literature, korupcija, ubijanje obiteljskog morala među narodima, to su metodi i plodovi njemačke kulture. Zar je to ideal, za kojim treba da teži čovječanstvo? Zar Vaš talenat i Vaša sprema da služi ovako vim ciljevima? Vi, gospodine gjenerale, padate u istu pogrešku, u koju je pao i ban Jelačić. Spasio je Beč, a svome narodu, kojega je duboko volio, nametnuo je grubi apsolutizam. Današnji je momenat kud i kamo važniji od 1848. god.; danas se rešava sudbina cjelokupnog naroda našeg. Hiljade i hiljade sinova Njegovih, vezavši sudbinu svoju sa velikim demokratskim savezničkim narodima, bore se danas rame uz rame sa bratskom srpskom vojskom na Solunskom frontu. Američke trupe sastavljaju i sinovi naši, a za kratko vrijeme razviće se zastave naše na ovom frontu. Zar ovo nije dokaz, da naš narod, koji je. slobodan, neće nikakve zajednice sa Nijemcem, ni u obliku Austrije, ni u obliku MittelEurope. On hoće da bude gospodar u svojoj kući. Toj suverenoj zapovjesti ja se pokoravam i njoj služim, jer ne poznajem drugog suverena nad voljom i interesima svoga naroda. Ceo ovaj narod dobro osjeća i zna, da pobjeda saveznika donosi oslobođenje i ujedinjenje Njemu, troimenom narodu u budućoj državi Srba, Hrvata i Slovenaca. To je ujedno i pobjeda demokratizma i napretka nad tamnim srednjim vijekom i grubim »Faustrecht-om«. Vi, gospodine gjenerale, pozivajući u svojim proglasima naš narod, da se bori protiv Italije, pozivate ga u borbu protiv samoga sebe i protiv onih velikih ideja, za koje se naši saveznici bore. Vi gurate narod u ropstvo, Vi se koristite Svojim položajem, da do kraja izmirite naš i suviše napaćeni narod. I u mjesto da budete Oslobodioc svoga naroda, Vi ga gurate u gotovu propast. Ali Italija nije osamljena; nju prate srce i snaga svih saveznika i svih potlačenih naroda Austro-Ugarske. Mlada talijanska vojska ne samo da prkosi najstarijoj vojsci u Evropi, nego je i bije. Italija, koja se preporodjuje i sprema da zauzme dostojno mjesto u kolu velikih demokratskih država, mjesto, koje odgovara njenoj slavnoj prošlosti i faktičnoj realnoj snazi naroda u progresu, omogućila je potlačenim narodima austriskim, da se sastanu na istoriskom Campidogliu, da iznesu pred čitavim svijetom svoje poglede i aspiracije za budućnost. Zaključci stvoreni na Campidogliu provejali su čitavom Italijom. Za to i potlačeni narodi a među njima i naš prate sadašnju gigantsku borbu sa zebnjom, sa nadom, sa punim uvjerenjem, da će pobjeda biti na strani Italije i da će pobjediti novi moralni pogledi i sloboda nad konservativnim apsolutizmom. Gospodine gjenerale! Istorija je u svojem sudu neumoljiva, čine pojedinca i skupina prosuđuje ona strogo i nemilosrdno. Vi ste pošli putem, koji bi Vas 92 —