ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)
Strana - 74
samoobrana. I ta bi bila dovoljna, jer protivnici su u Srijemu u znatnoj manjini, samo bi trebalo prvima dati zakonita sredstva obrane u ruke. I sada dolazi do izražaja ona zamisao o ustrojenju zaštitnih četa, koja bi sada bolje odgovarala svojoj svrsi, nego u početku rata. Organizacija tih zaštitnih četa ne bi bila posve identična sa onim prijašnjim, jer ne bi imala doslovce istu svrhu, nu morala bi biti uređena poput javnih selskih straža, pod nadzorom kot. oblasti i oružništva, a žitelji bi tu službu dragovoljno besplatno vršili. Po danu bi stanoviti broj ovih stražara vršio službu u selu, a noću bi se taj broj povećao. Oboružani bi bili vojničkim Werndl puškama, koje bi se imal e preko vojnih oblasti nabaviti. Razumjeva se samo po sebi, da bi se u ove straže uzimali i puškama nadijelili samo osobito pouzdani ljudi, a moralo bi se osobito na to paziti, da nepouzdani elementi nikako do oružja ne dođu. Ove straže mogle bi izdašno pripomagati i kod četo van ja na zlikovce, jer bi poznale ljude, mjesne prilike i okolicu. Molim stoga Velemožnost Vašu, da sa svoje strane izvoli predlog staviti preuzvišenom gospodinu banu, da bi u sporazumu sa vojnim oblastima izdao naredbu za ustrojenje i oboruža van je ovakvih seoskih straža bar u ugroženim selima. DAZgb UOZV, IV. B, — 4092-res-1918., K. 4323-res-1918. 56 Zemun, 27. VIII. 1918. Kotarski upravitelj javlja vladinom povjereniku za Srijemsku županiju 0 javnoj nesigurnosti od vojnih bjegunaca, te da ovo stanje sliči onom u Rusiji, »kad se je počela drmati državna vlast«. Javna sigurnost osobe i imetka u ovom kotaru jest skroz uzdrmana uslijed raznih zuluma i nedjela, što ih vojni bjegunci hajduci dnevice izvađaju, o čem se Velemožnost Vaša svakiput posebice izvješćuje. Osobito nesigurna i ugrožena su mjesta: Karlovčić, Deč, Ašanja, Obrež, Boljevci, Progar, Kupinovo. Zit e ljstvo dolazi ovamo dnevice tražeći zaštite. Činovništvo boji se uredovati. Prijeti pogibelj, da će se sve, što će samo moći, povući u grad Zemun. Rekvizicija je skroz ugrožena, jer prvo: ovi hajduci otimlju hranu žiteljstvu a preti pogibelj, da će opljačkati magazine, stoga ne usuđujem se faktično veće kvantitete magazinirati, jer ne mogu nositi odgovornost. Ističem ovdje, da je u Deču ugrožen c. i kr. vojni odjel za prešanje slame 1 sijena. Zamolio sam jur pa sada ponovno molim, da se odmah ustroje oiužničke ispostave u Ašanji, Deču, Karlovčiću i Obreži, kao i da se već jednom provede sistematsko hvatanje tih vojnih bjegunaca hajduka po vojski. Ističem uvijek bjegunac hajduk, jer ima bjegunaca i takovih, koji su kod kuće, te mirno pospremaju svoje poslove, pa se opet ma i kasno i prekoračenjem dopusta vraćaju svojim četama; ti nisu opasni, ali oni, koji robe, ubijaju i pljačkaju i koji žalibože redovno uteknu, kad je uhvate, ti se moraju pohvatati, i to što prvo, jer inače preti veliko zlo. Govorio sam sa ljudima, koji su se vratili iz ruskog zarobljeništva. Po — 74 —
