ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 559

toga postoji arhivističko — administrativni interes u odnosu na gradju, koja se mora priznati kao pripadajuća arhivima administracije. Ovaj drugi interes pretpostavlja onaj prvi. Država nadzire nedržavne arhive, koji sadržavaju gradju od historijskopolitičkog interesa, i na području privatnih arhiva. Pisac je mišljenja, da historijski interes ne bi bio dovoljan za državni nadzor nad privatnim arhivima, ukoliko ne bi postojao i arhivistički interes. Takav nadzor nad privatnim arhivima povlači za sobom brojna ograničenja vlasnicima, da mogu slobodno raspolagati sa svojim arhivima, te im nameće određene dužnosti: oni moraju u roku od 30 dana nakon stjecanja građe obavijestiti prefekturu, koja će taj izvještaj prenijeti Arhivskom nadzorništvu. Isto tako treba obavijestiti organe o svakom premještaju privatnih arhiva; vlasnicima se zabranjuje cijepanje serija, kao i izvoz. Na taj način zakon u praksi donekle prelazi preko historijske vrijednosti arhivske gradje. Cl. 27. predviđa prisilno deponiranje privatnih arhiva u nadležni državni arhiv, kadgod je u pitanju očuvanje istih. Time se ide za očuvanjem jedinstva arhiva i garancijom o njihovu očuvanju. I za škartiranje privatnici moraju tražiti odobrenje (čl. 29) od Ministarstva unutrašnjih poslova. Problem konsultacije privatnih arhiva time međutim nije riješen. Zakon predviđa i ekspropiaciju važnih spisa. Gaetano Ramacciotti tretira pitanje honorarnih inspektora u arhivima 9). Potrebu za to iznio je senator prof. Italo Mario Sacco, kako bi se uspostavio nadzor nad arhivskim blagom analogno prema već uspostavljenim honorarnim inspekcijama za očuvanje spomenika starina i biblioteka. Takvi inspektori ne koštaju državu ništa, a pomogli bi djelu očuvanja važnih spisa. Njihova bi dužnost bila da signaliziraju arhivskim nadzorništvima postojanje arhiva ili skupina spisa na području nekog arhiva. Takvi bi mogli biti arhivisti u penziji, profesori povijesti, eksperti u paleografiji i si., a dobili bi specijalna ovlaštenja. U Engleskoj Pubblic Record Office za lokalne arhive i vlasnike arhiva pomažu County Councils Association i British Records Association nastala godine 1932.; /one/ povezuju ljude i institucije, koji se interesiraju za arhivističku djelatnost. — U Belgiji nadzor nad lokalnim arhivima vrši generalni arhivista, koga u pokrajinama zamjenjuju provincijalni inspektori. U španjolskoj postoji patronat nad historijskim arhivima, koji ovisi o Generalnoj direkciji arhiva i biblioteka, a nad ovom stoji Centralni odbor arhiva, biblioteka i muzeja, a ovaj stoji pod Ministarstvom prosvjete i umjetnosti. Specijalne se dotacije daju za crkvene arhive. U Francuskoj Association amicale professionelle des archivistes Français pomaže u nadzoru države nad arhivima. U Italiji nema spomena o honorarnim inspektorima, jer tamo postoje samo točno popisani arhivski inspektori, koje određuje ministarstvo. A tužbe protiv nedostatnog nadzora nad arhivima vazda su bile brojne. Pisac ne zna, kome bi pripisao nedostatak nadzora nad lokalnim privatnim arhivima, da li premalom broju arhivskog personala, njegovoj nemarnosti ili pomanjkanju sredstava i potrebi autoriteta, da može pravovremeno intervenirati. Zato bi bila potrebna pomoć privatnih ljudi zainteresiranih za to. Zakoni iz g. 1911. i 1939. određuju točne norme za očuvanje arhivskog blaga kako u državnim, tako i u lokalnim i privatnim arhivima. I Casanova je za tu vrstu nadzora. *o) Danas u Italiji postoje takva nadzorništva. Čemu onda — 559 —