ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 530

je da se prof. Jankoviću »... da uzmogne konačno urediti tamošnji županijski arkiv, u prvom poljeću školske godine 1893—1894. broj učevnih sati snizi na jedno 8 do 10 preko nedelje i da mu se za obučavanje u gimnaziji, ukoliko je to moguće, odrede satovi, kako bi njenu najpovoljniji bili.« 20 Rad prof. Jankovića na sređivanju i škartiranju varaždinskog arhiva trajao je do kraj 1893. godine. A. Sređivanje arhiva. Kad je prof. Janković 1392. započeo sređivanje i škartiranje županijskog arhiva, nije, kako sam kaže, ni od koga dobio nikakva naputka: »Onaj pismeni naputak o škartovanju spisa nije bio za mnogovrsne županijske spise, već je izdan za škartaciju financijalnih spisa; a to je velika razlika«. Ne preosta ino, nego popitkivati sad ovdje sad ondje, da li bi se spis stanovite naravi još i za toliko i toliko godina mogao iskati u upravne svrhe ili ne, itd.« *\ Kako u arhivu »nije bilo nikakova reda«, morao je Janković prvo srediti županijske spise. »I u ovom se odjelu radilo kao u prvom; to jest bili su najprije uređeni zapisnici i registri raznih oblasti ove županije, počam od godine 1851. do 1875.« Da i ovaj posao nije bio tako jednostavan, a da ga ne bi bio mogao kakav nadničar obaviti evo hoću da dokažem. Počinjemo sa aspolutizmom. U to doba bila je u Varaždinu Županijska oblast, Županijski kotarski ured i Osrednji kotar varaždinski, osim toga bili su u županiji kotarski uredi u Beli, Ivancu i Vinici. Svaki od ovih ureda imao je urudžbene zapisnike i registre. Kada su ovi kotari prestali uredovati uslijed nove organizacije, tad su svi spis i knjige preneseni u županijski arhiv. Sve bi bilo u redu ostalo, kako je prvotno bilo, smješteno; ho nesreća je htjela, da su spise više put prenosili nevjesti ljudi iz jedne sobe u drugu, te tim među se pomješali spise raznih oblasti. Sve je dakle bilo kaotički ispremiješano. Trebalo je prebrati one spise, koji su ivanečki, od onih ostalih, i tako naprijed. Isto bilo je sa registri i urudžbeni zapisnici, kojih ima 228 komada, većinom omašnih knjižurina, koje su poredane u redove napunile čitav dug hodnik. Da se sazna, kamo je koja knjiga spadala, trebalo je posegnuti za samimi spisi. Valjalo je spis pročitati te ga prispodobiti s istim tekućim brojem u zapisnicih raznih oblasti. Napokon se je vidilo kamo spada, jer je sadržaj spisa tako odgovarao broju i sadržaju u dotičnom urudžbenom zapisniku. Spomenemo li k tomu, da su nekoji ivanečki zapisnici bili izderani, pak da ih je valjalo sastaviti i uvezati dati, bili bi tim istaknuli treću zapreku što bržeg djelovanja urediteljeva oko uređenja arhiva. Kad su bile ove knjige razvrstane po kotarih, tad je svaka dobila na hrptu svoju bilješku i broj. 20. ZOV br. 8077/1893. god. 21. J. Janković, cit. djelo, str. 153. — 530 —