ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 503

»...Osim toga, što mi u sadanjem Zemaljskom arhivu imademo opstoji u našoj zemlji još mnogo takovih zbirka... Poznato je, da svaki municipij županijski imade svoj arhiv, poznato je da imadu i znamenite i slavne porodice takove zbirke. Sve ove zbirke ne stoje sada pod najvećom pažnjom, buduć da osobito općinam i municipij am fale činovnici strukovnjaci, koji bi gledali na to, da se ova pisma ne samo čuvaju, nego i onako s njimi ravna, kako bi potrebno bilo. Stoga je potrebito, da se ovakova pisma centraliziraju, a potrebno je i svratiti pozornost na to, da kad bi se Krajina spojila, da onako važna pisma, koja se na nju protežu, dođu u centralni arhiv, budući znam da su od mnogih takozvanih regimentskih arhiva pisma rasprodali trgovcem, i možda sada ona služe najneplemenitiju svrhu dućansku. I izvan naše zemlje imade takovih pisama, kao što su pisma kod ratnoga ministarstva, koja, ako se sva jedanput ovamo dovedu i centraliziraju u jednoj zemlji, biti će ne samo na korist i ponos naše zemlje, nego i našem mladom Sveučilištu, kako učiteljem tako učenikom, koji podobnih sredstava ne imadu, osim ako ih nađu u onakovom zavodu. A i mnogi inostrani učenjaci će rado dolaziti ovamo, da studija ovdje prave, ako žele da se s našom zemljom i našim narodom upoznadu...« U saborskoj raspravi učestvovao je i profesor novoosnovanog zagrebačkog Sveučilišta Matija Mesić, ističući vezu arhiva i sveučilišta: »Mi smo tako sretni, te smo dobili hram znanosti, dobili smo sveučilište, za kojim je naš narod toliko i toliko godina težio. A pitam vas gospodo, što je sveučilište bez valjano uređena arkiva. Arkiv je ono vrelo, iz kojega i učitelj i slušatelj crpi podatke za dalju svoju naobrazbu, arkiv je pravi i vjerni pomagač u znanosti i učitelju i slušatelju, pa svakako spada njegovo uređenje među prve i najglavnije potrebe naroda. Ako se taj arkiv uredi, to hoće iz toga vrela moći crpiti profesori naši znanja za slušatelje svoje, da pomognu odgojiti domovini valjane i vrijedne sinove — karaktere riječju, da nam budu vrijedniji zamjenici na stolicah ovih, na kojih sjedeći vijećamo o boljku i napretku domovine«.

57

) Pitanje stvaranja centralnog arhiva za Hrvatsku i Slavoniju pokrenuo je opet novi arhivar Josip Miškatović. U julu 1882. podnio je on Zemaljskoj vladi svoje mišljenje o mjerama, koje bi trebalo poduzeti u cilju unapređenja rada Zemaljskog arhiva.

58

) U uvodu tog spisa spominje on, da je vlada dostavila Arhivu izvještaje gradova i podžupanija o stanju njihovih arhiva, predloge pojedinaca i institucija o pitanjima Zem. arhiva, te podatke o uređenju arhiva u Grazu, Beču i Pragu. Na osnovu izvještaja podžupanija i gradova, piše arhivar da se vidi: »da se u njihovih arhivih skriva blago, koje bi svaka na svijetu zemlja nastojala spasiti od propasti. Naravno neima u arhivih bogzna kojih svedočanstava o velikih događajih historičkih, no imade obilata gradiva za proučavanje na57) Sab. 1875/78, Str. 168—171. — 503 —