ARHIVSKI VJESNIK 1. (ZAGREB, 1958.)

Strana - 464

utvrđenog grada, među »castrenses« 59 kmetove kraljevskog utvrđe­nog grada, kao i među ostale starosjedioce s obzirom na njihove zem­ljišne jedinice. Kad se rješavao taj problem kod »hospites de Jaztrabarcka«, zbog pomanjkanja zemlje ovi su dobili »tria aratra« posjeda »filiorum Kun­dis«, i zatim »generacionis Draguziay, iobagionum castri de Podgoria«. Isto su tako oduzeti dijelovi zemalja tamošnjim castrensima, te su dani na iskorištavanje tim strancima. Šuma je ostavljena svima na zajed­ničku upotrebu. 60 Oduzeti dijelove posjeda pripadnika teritorija kraljevskog utvrđe­nog grada i dati ih stvaraocima tih građanskih naselja, to je dakle jed­na mogućnost. Drugu nam pruža primjer Petrinje. Neki bi posjedi zbog »defectus seminis« nekih rodova prešli u kraljevske ruke, a ovaj ih predaje na uži­vanje Petrin jčanima. 61 Treću nam mogućnost otkriva stjecanje zemalja po hospites uz »Ca­strum Valkow«. Slobodna i nekorištena zemlja tvrđe »T. ..«, kao i šuma istoga imena, predana je stanovnicima .Vukovara. 62 Kojim su načinom ta tri skupna naselja hospites stekla svoje zem­ljišne posjede, upoznavaju nas njihove povelje Slobode. Varaždinska, istina, donosi opis granica teritorija grada, ali nam ništa ne govori iz­ravno o načinu zadobivanja tog teritorija. No pobliže i opširnije podatke o tome nalazimo u nekoliko doku­menata iz XIII. odnosno XIV. stoljeća. Veoma mnogo će nam tu pomoći isprava bana Stjepana iž godine 1258., pa stoga i uzimamo njezine po­datke kao prve. U to je naime vrijeme rečeni ban — tko da zna po koji put — do­prema tome za »iobagiones castri« kod nas postoje termini: gradokmeti, jobagioni, gračani, jobagioni kastri, tvrđavni službenici, službenici kraljeva grada. Ne bismo ovom zgodom ulazili u raspru oko ovih termina. Smatramo, da postoje dva nekako najprihvatljivija rješenja: jednostavno protumačiti njihovu ulogu, dužnosti i prava, pa ih nazivati jobagioni kastri; ili pak njihovo zanimanje povezati s mjestom službe, te ih zvati vojnici kraljevskog utvrđenog grada. Mi ćemo ih dosljedno nazivati jobagioni kastri. Upotreba tog termina čini nam se naj­jednostavnijom. On naime čuva izvorno značenje, koje će teže nadomjestiti bilo koji dru­gi opisni izraz. 59 — S pojmom »castrenses« je slično. Dabinović (n. d., str. 375) ih zove »gradske sluge« navodeći, da su vezani uz »tvrde gradove i da su im dužnosti ratarske na kraljevim dodbrima u blizini same tvrđave.« Za Bösendorfera su gradukmeti (n. d., str. 39), a Nada Klaić i kod njih zadržava izvorni latinski naziv castrensi (gradukmeti). (HZ IV, str. 110). 110) I ovdje nam se čine pogodna dva termina: zvati ih ili kastrenzi ili kmetovi kraljev­skog utvrđenog grada. Mi ćemo ih zvati kastrenzi, smatrajući i ovdje taj termin najadekvatnijim. 60 — CD V, br. 577, str. 51/52. 61 — CD IV, br. 113, str. 123/5. 62 — CD III, br. 304, str. 346/7. — 464 —

Next

/
Oldalképek
Tartalom